Amazonka…

Oprosti. Eto da, bilo mi je teško to izgovoriti, ali eto jesam, jer sam pristojna. Barem donekle. Mogao si već naučiti da ne spuštam gard i da skoro nikada ne griješim. Možda je to bahatost. Što ja znam. Jednostavno mi se danas ne osvrće iza sebe i ne pomeće davno razbacano – sve. Voljela bih zapaliti jednu cigaru, onako onu na štapiću, znaš kao dame 20-ih, i pričati kroz dim o svemu što nema veze s tobom. Nakon toga ispila bih kavu, crnu bez duše, skinula sa sebe svaku krpicu i gola se bacila u snijeg. Kažu da je dobro za cirkulaciju. Danas mi se ne da biti dama i mozgati o ljubavi. Voljet ću te možda sutra. I bit ću mazna i željeti s tobom sate ispod pokrivača i u pauzama čokoladne poljupce. Ima toga u meni, ali danas spava. Danas sam žena. I nisam obična. Ali to si već naučio. Danas sam to samo iskonska ja, pomalo zla i bezbrižna, kao vjetar u stepi.

Misliš da me poznaješ? Čak pretpostavljaš da me znaš u dušu, da si me rastavio na proste faktore i duboko proanalizirao sve moje stanice. Pa zatim donio neke zaključke i po njima se ravnaš. Misliš da je to kao doručak u 8 ujutro i čik pauza nakon seksa a prije večere. Nije. Duša žene je nedokučiva, a njena srž… ona je vučica iskešenih očnjaka što brani svoje mlado. Nemoj nikada misliti da poznaješ moju nutrinu. Možeš me imati, ako poželim, ali me ne možeš posjedovati. I nikada me nećeš ukrotiti. To ti jednostavno ne dam.

dancer-1284204_960_720Dok je moja duša bila mlada, jahala sam polu gola divljim stepama. Provlačila se kroz blato šume i puštala da mi se trnje zabija u kožu. I nikada nisam plakala. A boljelo me. Šume sam odavno zamijenila ulicama. Možeš me vidjeti u štikli a ponekad i bosu. Sve su to samo moje nijanse. I sve to nosim kako hoću. Ne definira me. Jer ne stanem u kalupe. Ne u one u kojima si navikao vidjeti ženu.

Svakome bih, ne samo tebi rekla – prošeći. Ako sam previše za tvoje sive stanice, imaš izbor. To je jedini izbor koji ću ti ikada dati – idi. Ako odlučiš ostati – prihvati. Moje mijene, moju goropadnost, moje oštre poglede i nedefinirane izraze lica. To je ratnica koja stanuje u meni. Ona ne objašnjava. Ona se ne pokorava. Ona se ne predaje. Poginut će prije od svoje ruke nego dati ikome da joj oduzme dostojanstvo. I udarit će te a neće ni trepnuti. Ono ljudsko u njoj biti će potisnuto duboko, onog trena kad dirneš u njenu svetinju. U one koje voli. Bez milosti će ti golim rukama, iščupati srce iz grudi i gledati kako još uvijek kuca, stisnuto u njenoj šaci. Nosit će ga kao trofej, dok joj iz ruke kaplje tvoja krv. I neće za tobom žaliti.

Ako pak, učiniš nešto veliko, bit ćeš slavljen. Oko vatre plesat će za tebe kao nijedna nikada. I sjenke plamena putovat će njenom kožom i zrcaliti se u očima. Bit ćeš predmet požude i bit će ti ugođeno kao nijednom muškarcu. Nećeš željeti ni raj ni 70 djevica… željet ćeš samo da trenuci s njom zauvijek traju. S prvim zrakama sunca, bljesak ratnice pojavit će se u pogledu. Ogrnut će se krznom prkosa i nestati. Pričat ćeš da si je imao, ali nitko ti nikada neće vjerovati. I nitko neće znati da takva žena stanuje u meni.

Zato pazi. Ovaj izbor nije lak. Put koji odabereš bit će pun slasti, ali ponekad bit će to tvoj privatni pakao. Sve ovisi dali si ratnik ili mekušac. Prvi će znati plesati oko vatre, drugog će pojesti plamičak.

Još uvijek bi pričao o ljubavi?

Marija Klasiček

marija.klasicek@amazonke.com


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape