Sve što za sreću treba – II…

Nakon što sam ušao unutra i naložio vatru u kaminu, a plamen obasjao interjer, dok se vani već zakuhtavala oluja mješajući nebo i more skupa, ona današnja hladna i tužna kućica postade topli i ugodni boravak.

Strugajući po pločicama, gurao sam kauč do kamina. Odradio sam “muški” dio posla dok je ona sredila prašinu i konačno složila sendviče.
Mašte joj nikad nije manjkalo, izrezala ih je u obliku srca, na mali stolić je stavila stručak cvijeća u jednoj tegli, te bocu vina. Upotpunili smo ugođaj,  Sve je bilo kao iz snova .

Imali smo jedno drugo, zaboravili na sve ostale.

Sati su nam prolazili pričajući i mazeći se istovremeno, tek ponekad prekidajući dugim poljupcima. Mijenali bismo i položaje na onom malom kauču. Za nas dvoje premalom, ali opet nije nam to smetalo. Nismo se dali omesti, bili smo potpuno predani jedno drugome.
Počeli bismo sa pričama o djetinstvu i završavali s onima u budućnosti. Možda čudno ali po prvi put nisam razmišljao za jedno već za dvoje.

Eh, da je bar tada postojao mjerač da izmjeri moju ljubav prema njoj.

Smijao sam se u sebi, opčinjen njenim izgledom, njenim očima u kojima se čitav svemir oslikava i očaran njenim duhom luckaste djevojčice u tjelu odrasle žene. Ako sam ikad u nešto bio siguran onda su to moji osjećaji prema njoj.

Hm, osjećaji?!

Do neki dan sam pričao da je to za slabiće, ali izgleda da svako kad – tad postane  snažni Ahil sa svojom tetivom…

Ona je postala moja snaga ali i slabost. Moja ljubav. Moja strast i požuda.

Osjećaji su se mješali s vinom, vino sa plamenom. Stalno joj dirajući obraze i vrat  a ona moju kosu, osjećali smo trnce po cjelom tjelu. Osjećala je moje sve jače kucanje srca glavom naslonjenom na grudi ali i erakciju dok sam ja osjećao njene blage trzaje i uzdahe dok bih je milovao rukom duž cjelog tjela. Ubrzo se plamen proscreenshot_2016-12-02-23-05-35-1širio tjelima u požar koji je bilo nemoguće zaustaviti. Grickajući prste jedne ruke, drugom sam išao sve dalje istraživajući intimne djelove njenog tjela.

Šutjeli smo oboje i uživali u trenutku .

Ljubeći i ližući je po vratu, glavu je zabacila natrag već grubo uzimajući mi kosu u šaku kao da se bori da preživi. Želio sam je, i ona mene i imali smo jedno drugo u potpunosti tu večer.

Bila je moja i ja njezin.

Ubrzo nam tjela postadoše uzavrela a odsjajem plamena zidovi postadoše prestava sjenki. Iako prožeti željom nismo htjeli ići dalje.
Nismo htjeli uprljati odnos kakav imamo i pokvarit trenutak. Zašto da ovo divnu večer pretvorimo u etapu do sexa. Izazivali smo jedno drugo, a nekako nam sva čar bi u tome. Poslije sexa bismo vjerovatno ćutali ili pak zaspali i potrošili tu noć na otoku. Ovako smo je proveli jedno uz drugo razmjenjujući poljupce, riječi i tišinu.

Jutro je dopuzalo, vatra se ugasila, mi smo ostali i dalje zagrljeni i pospani. Poljupci nam postadoše teški i rijetki od umora. Iza nas je ostala samo jedna prazna flaša vina i nekoliko omota čokolade sto smo je djelili, rastapajući je ustima i mješajući jezicima…
Napustili smo taj dan otok i trošnu kućicu uz more.

Slaven


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape