Kupujemo li vlastitu djecu?

Da, shvatam totalno sam okupirana temom majčinstva, roditeljstva i svega sličnog i različitog što se tu ubraja, ali nećete mi zamjeriti. Još malo me istrpite, pa se vraćamo na one neke drčnije. No dok ovih ima, a znate i sami koliko se tu materijala ima za obraditi, obrađivaćemo, a mi smo tek počeli.

Gledam mnogo oko sebe. Posmatram ljude, posmatram njihov odnos sa sopstvenom djecom, gledam škole, gledam vrtiće, gledam djecu na ulici. Moja neka lična unutrašnja neman me traži da to radim, da gledam kako ću i šta ću ja sama. I iskrena da vam budem, toliko sam razočarana da to ne mogu ni iskazati riječima. Ovaj svijet je gori no ikada.

Sjećam se vremena kad sam ja bila mala i nije to bilo tako davno. Sjećam se vremena koje bi meni i bratu majka posvećivala, sjećam se žrtve koju je podnosila, sjećam se truda koji je ulagala. Sjećam se i batina koje sam dobijala kad bih uradila nešto kako ne treba, kazni i svega ostalog što je sledovalo kad nešto nije u redu. Sve u svemu sjećam se toga kako je roditelj odgajao dijete i kako je to dijete znalo gdje su mu granice, kako je znalo šta smije, a šta ne smije. Ovo sad što vidim da se dešava, ja ne znam ni kako da opišem. Nemam riječi, nedostaju te neke koje bih mogla poistovjetiti sa situacijom koja je trenutna. I što je najgore, nisam više sigurna koga to tačno treba vaspitavati, dijete ili roditelje.

Djeca vladaju. Djeca divljaju. Djeca su neobuzdana i nekontrolisana. Toga nije bilo kod mene kad sam ja bila mala. Nevaspitanost, nevaljalstvo, izgovaranje ružnih riječi, vrištanje, divljanje. Haos. Ulice su puste, igraonice pune. U vrtićima više nema slobodnog mjesta, jer je roditeljima lakše dijete dati nekome nepoznatom na čuvanje i vaspitavanje nego da se sami pozabave sa tim.  Kafići su puni male djece, jer se u ovo moderno doba ona tu vaspitaju dok mame i tate piju kafe i razglabaju o ko zna čemu.

Dijete se ne vaspitava riječima, batinama, objašnjenjima. Ne. Ono se navodi na određeno ponašanje kupovanjem. Kupuje se pažnja, kupuje se ljubav, kupuje se sve što može.  Od prvoga dana uče ih na to. Ako zaplače, tetoše ga govoreći kako će mu kupiti neku najnoviju igračku. Ako je ljuto i nešto mu nije po volji, mama i tata će da mu kupe čokoladu, kinder jaje ili nešto treće. Sve samo da sve bude okej. No, da li je? Da li je okej dijete koje shvati na koji način stvari funkcionišu? Dijete koje shvati kako lako može da manipuliše roditeljima i dobije uvijek tačno ono šta hoće? Kad u sred prodavnice počne da vrišti i histeriše, jer želi nešto totalno nepotrebno što je ugledao i očekuje, naravno, da mu se ta ista stvar momentalno kupi? Pa se roditelji crvene i sramote, ako slučajno ne mogu trenutno to da priušte. E tad je kasno za objašnjenja, za pokušaje da se djetetu da do znanja da ne može da ima baš sve što hoće jer tako svijet ne fukcioniše. No dobro je dok je riječ o čokoladama i igračkama. Šta kada poraste i poželi nešto drugo?

Došlo je vrijeme kada dijete ne može da objeduje bez laptopa ili smart telefona ispred sebe. “Hajde sine jedi, sad će mama da ti pusti crtani/ upali igricu/ pronađe nešto deseto?” Bukvalno samo što ga ne preklinje da jede. Šta se desilo sa manirima? Sa djecom? Sa djetinjstvom? Zar se sada rađaju samo mali monstrumi koji “jaše” po roditeljima, divljaju po prodavnicama i haraju igraonicama?  Zašto je došlo do toga?

Drage moje žene, uredu je da volite svoje dijete. Svaki roditelj želi da mu pruži sve u životu, sve samo najbolje, ali to dijete da bi uspjelo, da bi shvatilo šta je život mora da zna da ne može sve da ima, mora da ima osnovnu kulturu i vaspitanje, mora da bude prije svega čovjek. Ne kupujte mu poklone, ne kupujte njega, dajte mu svoje vrijeme, svoju ljubav i svoju pažnju. Takve su stvari neprocjenjive. Ne stvarajte monstrume, ovaj svijet ih je ionako prepun.

Aleksandra

aleksandra.dukic@amazonke.com

 

 

 


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape