Što kad se prestaneš veseliti stvarima koje su ti prije mnogo značile? Kad ti postane svejedno? I kad te svoje emocije ne možeš objasniti ljudima oko sebe, jer jednostavno ne razumiju? Ispravak – ne žele razumjeti, jer su sami sebi najvažniji.

Da… Božić je pred vratima. Eto ga, samo što nije. Svi su veseli i razdragani, pričaju o kolačima i planovima za Novu. Brine ih jedino što će obući i pojesti i što kome pokloniti. Jednim dijelom i zbog toga je nestalo čarolije. Više Božić nije ni blizu što je nekoć bio.

Bili su to dani zajedništva, okupljanja. Nije se gledalo što se ima i poklanja i kako je tko obučen i koliko je preskupih delicija poslagao po stolu. Posjećivali smo se jer smo se voljeli. Bili smo zajedno. S kolačima i poklonima ili bez njih. Sad se Božić slavi već od Sisveta. Sve je nakićeno i prenapuhano. Svi su ekstra fensi i jako je važno što su kupili i što će dobiti pod bor, koji su okitli prije mjesec dana. Pitam se gdje su nestale tradicije vezane u badnje veče?

Gledam ljude oko sebe. Svatko tjera mak na konac. Ovaj bi da se slavi tu, onaj bi da se slavi tamo. Ovaj bi puricu, onaj bi patku, onaj bi odojka za ručak. Ovom ne pašu tradicionalni kolači, onome ne pašu kolači s kremom. Ovaj bi da bude mali bor, onaj bi da bude veliki. Ovaj bi da se darujemo u ponoć, ovaj bi da skupljamo lovu, pa da si svak kupi sam što mu se sviđa.

Svi bi nešto. Nitko ne pita, što bi onaj do njega. Toliko o duhu zajedništva. Toliko o smislu Božića.

A što bih ja? Iskreno ništa. Bilo bi od mene lažno i bezobrazno da pišem kako će blagdani biti savršeni i kako svi trebamo biti ekstra sretni i razdragani i kako svima želim brdo nečega. Iskreno, dobila sam gripu. Godina mi je bila užasno teška. Planova za Novu nemam i nisam opterećena poklonima, ni odojcima, patkama i kolačima svih boja, mirisa, veličina i krema.

Razmišljam o ljudima koji su poput mene, razočarani godinom, pod stresom, umorni i željni sna. Koji će kititi jelku da udovolje onima oko sebe, na silu se smješkati i odbijati petnaest žlica francuske salate, zadržavajući taj lažni osmjeh i stiskati u sebi želju da vrisnu – “Daj pusti me na miru s tom svojom salatom, pojeo sam, fino je, hvala i neću više!! Hoću ići doma, leći u krevet, povući deku do nosa i buljiti u tv. Briga me što se prikazuje “Sam u kući” po 213-ti put! Hoću se odmoriti od svih, a pogotovo od tebe i tvoje francuske salate!”

Možda i bude nekog junaka koji će to stvarno i reći, gurnuti tanjur u stranu i otići u krevet. Možda bude onih koji će ugasiti mobitel, uzeti u ruke dobru knjigu ili daljinski i odmoriti se od svijeta, ali većina će trpjeti. Kao što trpi cijelu godinu. Trpjet će radi privida, da nekog ne povrijedi, da oni do njih budu sretni. A zapravo je bit blagdana da sretni budemo svi. Da kupimo poklone ako nas to veseli i da imamo pravo ne kupiti ih, ako za to nemamo volje, vremena i novaca. Da jedemo što zaista želimo, a ne da se pretrpavamo zato jer je “Božić i red je da bude svega”.

Imam osjećaj kao da svi slavimo jer moramo. Jer to netko od nas očekuje. Rijetko sam koga u posljednje vrijeme srela, a da mi je rekao da se istinski veseli blagdanima. Svi su pričali što moraju obaviti, složiti, kupiti i pripremiti, jer se to od njih očekuje.

I zbog toga vam kažem – ljudi, od vas zaista ne očekujem ništa. Budite što jeste. Grlite kog želite grliti, idite na ponoćku ako vam se ide, ako ne – odspavajte, jer misa će biti i na Božić. Pecite kolače ako vam se jedu, ne zato da biste nekome nešto pokazali i dokazali. Ako vas veseli da provedete Božić u krevetu i jedete tople sendviče – i to je okej!

Ako nemate novca za poklone – poklonite osmjeh i lijepu riječ, oni koji vas vole će razumjeti, oni koji ti ne shvate, pa jesu li vas vrijedni? Jesu li vrijedni da zbog njih peglate kartice i zadužujete se?

Budite što jeste. To je sasvim dovoljno da vas se voli.

Sretan Božić!

Marija Klasiček

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari