Postoji žene koje u sebi nose nekakvo prokletstvo. Takve žene su lijepe, zgodne, pametne, samostalne i kad ih gledaš ništa im ne fali, ali ako ih bolje poznaješ znaš da vječito tapkaju u istom mjestu i da su prazne i nesretne. A nesretne su zbog tog prokletstva koje nose u sebi. Ne znaju otkud im ni kad se pojavilo, ali znaju da im ne da mira. Znaju da ih tjera da traže vraga, da se kližu po tankom ledu i idu glavom kroza zid. To isto prokletstvo ih tjera da sve jednostavno pretvore u komplikovano, da privlače i traže komplikovane stvari, da se zapetljavaju u veze iz kojih ne vide izlaz, da lutaju i traže, a nikad to traženo ne pronalaze. Nikad. Uvijek im za dlaku izmakne.

A ako ga slučajno i nađu istog trena prestaje biti zanimljivo pa traže novo, nedostižnije i komplikovanije. Takvim ženama ne pomažu savjeti ni upute. Gledaš ih kako tonu, srljaju u propast, što je najgore i one to vide, ali su sigurne da ne može drugačije. Sigurne su da tako mora biti, jer eto one ne mogu protiv sebe. Nisu one krive što zapadaju u komplikovane odnose i što se njima dešavaju stvari koje se nikom drugom ne dešavaju.

Što se mene tiče takvim ženama treba svaki treći dan šamar spucati. Da, jesam protiv nasilja nad ženama, ali njima bi stvarno trebao po neki šamar. Treba ih svako malo uhvatiti za ramena i malo protresti, reći im da stanu, da ne srljaju. Jeste da to ne bi pomoglo, možda bi im se čak i svidjelo, jer imaju one nečeg i mazohističkog u sebi, pa kao da uživaju u vlastitoj patnji. Kao da su ovisne o njoj, pa dok se koprcaju i traže izlaz, u isto vrijeme uživaju da pate tamo za nekim ili zbog nekog. I uvijek će naći neki problem, jer za njih je sve što je jednostavno i dosadno. Ako imaju fin i jednostavan posao zaljubit će se u šefa ili čak šeficu, samo da sebi otežaju i da stvari ne budu normalno. Završit će u vezi s tamo nekim oženjenim likom kojem će biti usputna stanica, bijeg od probleme, sve samo ne ono što ona želi da mu bude. A ona želi samo ljubav, a baš ljubavi neće dobiti. Ali to je neće obeshrabriti i natjerati da se povuče.

Ne, to prokletstvo koje nosi u sebi, tjerat će je da čeka i da se bori. Borit će se za njegovu ljubav. Čekat će da ona bude jedina žena u njegovom životu. Sve dok je potpuno ne istroši i ne odbaci. Onda opet pati i tvrdi da je bar nešto naučila iz svega toga pa sebi slične stvari neće dozvoliti. A hoće i ko zna koliko puta još.

Mogu one završiti u vezi i s nekim slobodnima samo što će nekako, nekim čudom naći neke sebične likove koje za njih ni najmanje ne mare. Takvi likovi su često depresivni i zahtijevaju svu moguću pažnju. Ona će da se trudi oko njega, uvjerena da ga može promijeniti, da mu može svijet obojiti najljepšim duginim bojama i istjerati sve crnilo iz njegovog života. Bit će mu majka, sestra, ljubavnica. Davat će sve, a neće primati ništa. I opet će biti jako nesretna, jer ostaviti ga takvog jadnog – neće moći, a snage će joj ponestajati, pa više neće moći ni na svojim leđima nositi i njegove i svoje probleme, i njegovu i svoju tugu. Osjećat će se zarobljeno, iscrpljeno i jadno.

I taman kada nađe izlaz, taman kada se riješi tog nekog ko joj je pio svu snagu, naći će se u nekom novom komplikovanom odnosu. Ovaj put to može biti neki hladni, bezosjećajni ženskaroš, koji žene vidi kao robu. Robu koja se troši i kad se potroši odbaci. Znat će ona da je on takav, jer pametne su takve žene, pročitat će ga odmah, ali će se ipak upustiti u taj neki komplikovani odnos s njim.

Zašto bi to pametna žena uradila? Zašto joj treba, hladni, sebični gad koji ženu gleda kao robu? Pa zato što je uvjerena da će ga promijeniti.

Da, uvjerena je da će ga naučit da voli. Svojom toplinom će ga ogrijati, njegov led otopiti i pretvoriti u normalno ljudsko biće. Ne trebam vam ni govoriti da to neće uspjeti. Opet će završiti ucviljena, slomljena, sama i jadna. Hoće li iz toga nešto naučiti? Hoće, naravno da hoće, samo što to naučeno neće primjenjivati. Opet će upasti u neku vlastitu zamku, okliznuti se na neke svoje ideje o stvarima i ljudima koji se mogu popraviti. Opet će ići glavom kroza zid.

I mi tu ne možemo ništa. Ni ona tu ne može ništa. Morala bi prvo pobijediti to svoje prokletstvo, a to znači ići protiv same sebe.

Ilda Dedić

[email protected]

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari