Što je pakao?

Dim… i oganj visok kao nebeski svodovi. Bol i gorčina. – to je bio pakao. Pakao kojeg sam poznavala iz knjiga i filmova kao djevojčica.

Sad kad sam odrasla, jedno znam – Pakao? Pakao je mjesto u meni.

Sve to u mislima počne kao neka melodija, to sjećanje na ono najgore što si možeš učiniti. A to najgore je nada. Ako si dozvoliš nadu, to je već trenutak u kom pucaš i gubiš sebe. A svi mi imamo neko takvo sjećanje na nešto čemu smo se dali, a nije vrijedilo. Svi smo gajili nade za nešto i za nekog. Gradili kao nikada, dali najbolje, a ostali praznih ruku.

Kako izgleda taj pakao? Ako želite presliku moje duše tad zamislite kolodvor. Pusto stajalište i milijun kolosijeka. A nigdje vlakova. Ni u naznakama. Ako prislonite uho na kolosijek nećete čuti zujanje. Vlakovi tud odavno ne prolaze. Negdje na rubu stoji žena u crnini. Ako joj uspijete prići i podići crni veo što joj prekriva lice, nećete opet dobiti odgovore na pitanja. Njene su oči prazne duplje sjećanja, a obrazi blijedi pijesak po kom se ljeskaju slike koje nosi u sebi. Kao kino projekcija iz vremena naših baka, na blijedim zidovima starih kuhinja, dok se čuje vatra u kaminu i vani noć puca od usamljenosti a vjetar huči, kao da je sve to samo jedna pustopoljina.

Pustopoljina. Sjećanja. Kolodvor bez vlakova i dama u crnom.

Je li ovo dovoljno pjesničkih slika za one gladne tužnih opisa i boli što se ispisuje u svakoj riječi? Je li dovoljno mračno ovo mjesto u meni? Tamo gdje nema snova i svijetlo ne može prodrijeti. Tamo gdje su se pogasile sve iluzije i sve ono što ti majka poljupcem utisne u čelo dok si malen i dok se svijet još čini čarobnim mjestom punim pustolovina, što samo tebe čekaju.

Je li dovoljno poznato to moje mjesto?

Ima li tu za vas dovoljno demona, dovoljno gladnih spodoba iz vaših vlastitih paklenih ognjeva, da se bore međusobno? Da se moji poraze pa vaši nahrane? Ima li dovoljno vatre i dovoljno tame? Pa da skupa plešu svoj pobjednički ples. Ima li dovoljno pepela? Da po njemu prošetate i vidite sve što je život u meni spalio. Ima li u meni dovoljno pakla da vam bude utjeha? I da povjerujete da je u vašem svijetu još zapravo dobro? Ili ste kao i ja? Pali anđeo i davno izgubljena duša…

Pakao? Pakao je mjesto u meni.

Tu gdje čuvam ljude koje sam voljela i ljude koji su me naučili da se ljubav ne daje… nikome. Mjesto gdje pleše djevojčica koja vjeruje u čaroliju ali više ne može izaći. Izgubila se u labirintu kojeg su sazidali oni koji su ukrali vjeru u ljubav.

Vidite li je? Kako trči? Kako su joj oči pune strave dok niz obraze klize krupne suze. Dok se haljinica s cvjetovima lovi za trnje i kamenje i dere… i koljena su krvava, od milijun padova. Je li vam poznato? Liči li bolno na djevojčicu ili dječaka koji ste bili? Poželite li pružiti ruke i izvući to malo, nevino stvorenje iz ralja samoće? A ne možete. Jer gdje god krenete, kamo god se okrenete, to dijete prolazi kroz vas poput utvare. I onda odustajete, okrećete se i zauvijek zatvarate poglavlja svoje duše. One stranice na kojima ste bili samo čovjek. I odlazite. U svijet u kojem ste sve ono što ste se zakleli da nikada nećete biti. Svijet u kojem okrećete lica od nepravde, negirate bol i osjećaje, i samo prolazite pokraj prizora neimaštine i nasilja, misleći kako vas se ne tiče i kako bi netko drugi o tom trebao brinuti. Ali tko? Tko može brinuti ako svijetom hodaju ljudi bez duše? Ako su zaključali svoj duh u neprobojnim kulama očaja i pustili da se dijete u njima zauvijek izgubi.

I ne znam, zaista ne znam kako se čovjek vrati sebi kad jednom u njemu pogori sve što ga je činilo ljudskim. Ne znam kako se opet oživi nada. I ne znam kako se pronađu vlakovi. Ne znam ni da li je to moguće… znam samo da je pakao, mjesto u meni.

Marija Klasiček

 

 


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape