Ti si vrijedna truda…

Nekad se djevojka poštovala. Za njeno srce i njenu ruku se borilo i trudilo. Nije momcima bilo teško da danima oblijeću oko djevojčine kuće samo da joj vide lice. Nije im bilo teško ni da satima pješače, prijeđu kilometre i kilometre da bi došli do djevojke koja im se sviđa. Suočavali su se i s babama, tetkama, očevima. Javno priznavali svoju ljubav i nisu se toga sramili. Donosili cvijeće, bombonjere, čokolade. Pisali pjesme.

Danas potpuno drugačija slika. I to baš danas kada su žene mnogo jače, samostalnije i zaštićenije na djevojku se gleda kao na nešto što uopće nije vrijedno truda. Nije bitno što je ona privukla njegovu pažnju i što mu se dopada, on se neće potruditi da osvoji njeno srce. Javit će joj se preko neke društvene mreže, pozvati je na kafu i to je to. Ako neće ne mora, hoće neka druga. Ta se i onako pravi važnu, glumi nešto kad neće da izađe s njim. Htjet će neka druga. I to je sav njegov trud. Nema cvijeća, bombonjera, pjesama, čokolada. Nema čak ni telefonskih poziva jer neće valjda kredit trošiti na nju. Dovoljno je poruka preko Facebooka ili Vibera. Ako ne prihvati taj vid njegove pažnje, onda s njom nešto nije u redu, pa će se javiti nekoj drugoj. Ima djevojaka, jedna će htjeti, a on ionako nema kriterije, sve mu odgovaraju.

Ali on je još i dobar jer postoji onaj drugi tip muškaraca koji čeka da se djevojka njemu prva javi i da ona njemu prva priđe. On traži samo kratkotrajne avanture, ali za razliku od ovog prvog on već ima kriterije i neće svaku. Ta kojoj se svidi će morati da se potrudi oko njega. Da oblijeće oko njegovog stola, prilazi mu sama oskudno obučena i nudi mu svoje atribute, nudi mu sebe. A on odmjerava, traži joj mane, nedostatke, računa može li proći kod njega.

A ko je kriv za takvo stanje? Ko je kriv što se očekuje od djevojke da sama priđe, da se sama ponudi? Ko je kriv što danas djevojke izlaze u „lov“ na momke? Što se natječu koja će biti provokativnije obučena i zanosnije? Jer to se traži i to je danas jedino što se vrednuje – izgled. Ko je kriv za to? Pa krive su same djevojke. Krive su jer same sebe ne poštuje. Same ne znaju svoju vrijednost pa se spuštaju na nekakve jadne nivoe i daju se budzašto. Daju i tijelo i srce za mrvice.

Dopuštaju da se muškarci ophode prema njima bez ikakvog poštovanja. Dopuštaju da ih gledaju kao robu. Nude se same i zašto bi se onda taj neki momak trudio oko njih? Nema potrebe da se trudi kad će doći sama, ako neće baš ona hoće neka druga. Njemu je isto. I mene to strašno ljuti. Ljute me takve djevojke koje same prilaze muškarcima, a ljute me i muškarci koji to očekuju od djevojaka. Jer muškarac si i budi muškarac.

Oduvijek je bilo tvoje da prilaziš i osvajaš. Da se služiš svime i svačim da dođeš do mog srca. Šarmom, izgledom, sitnim igricama, prevarama, slatkim lažima, velikim riječima. Sve ti je dozvoljeno. Ja kao djevojka mogu ostati imuna na to ili biti osvojena. Sve je do tebe.

Danas je potpuno drugačije i to me ljuti. Zašto me to ljuti?- pitao bi se neko. Neka radi ko šta hoće. E pa ljuti me zato što zbog takvih djevojaka, takvog ponašanje i takvog odnosa momaka i djevojaka postaje trend, pa se onda i od mene, i svih nas koje su naučene da cijene sebe, očekuje da se ponašamo tako. Odnosno, zbog takvih se očekuje i od mene da se prva javljam, prilazim, šaljem poruke, zovem. Očekuje se da se i ja nudim i da ja osvajam. Zbog takvih djevojaka, muškarci misle da se ne moraju truditi ni oko mene. Da je sasvim dovoljno par porukica preko neke društvene mreže i da mu ja odmah potrčim u zagrljaj, oduševljena što mi se javio. Nema veze što se javlja svakoj, pa sam i ja došla na red. Nema veze što nema kriterije. Što su sve njegov tip. Što je ustvari njegov jedini kriterij da ona pristane da izađe s njim. A ako sam ja slučajno par kilometara udaljena od njega, ne dolazi u obzir da on prevali te kilometre zbog mene. Ne vrijedim ja toliko. Možemo se naći na pola puta. Mogu doći ja kod njega. Ili će tražiti neku koja je bliže. Da on troši svoje vrijeme i novac i dođe do mene ne dolazi u obzir. A za to su krive djevojke koje su ih naučile da im dolaze. Krive su djevojke koje nije niko naučio da se njima dolazi, da jesu vrijedne truda i to puno truda. Ne, ne kažem ja da djevojke trebaju glumiti neke neosvojive tvrđave i princeze zbog kojih se gine, ali su vrijedne pažnje i truda. A trud definitivno nije poslati par poruka i poslije se uvrijeđen povući jer nije uspio. A krivi su i muškarci koji su sve to dopustili i na sve to pristali.

Ilda Dedić

[email protected]

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like