Jesi li rodila princezu?

Jesi li stvarno rodila princezu? Znam da svaka majka svoje dijete voli najviše i želi mu sve najbolje, ali da li si stvarno rodila princezu ili običnu djevojčicu? S obzirom na to da ti nisi nikakva kraljica i da ne živiš ni u kakvom dvorcu, zaključit ćemo da si ipak rodila običnu djevojčicu.

Pa zašto ju onda odgajaš kao da je princeza? Zašto je od malih nogu učiš da sve dobije gotovo i servirano i da se ni oko čega ne mora potruditi? Zašto je učiš da može oko sebe razbacivati stvari koje ćeš ti pospremiti? Zašto joj ti serviraš jelo spremljeno po njenim željama i ukusima i dopuštaš da istom tom jelu oko kojeg si se toliko potrudila ona pronađe hiljadu mana? Zašto je učiš da svaki put kad počne da histeriše jer nešto nije kako ona želi, bude po njenom? Zašto dopuštaš da se prema tebi ophodi bez poštovanja, da ti se obraća povišenim tonom, lupa vratima? I ne samo da si je naučila da ne poštuje tebe već si je naučila da ne poštuje nikog i ništa. Da ne šuti nikom i da uvijek njena bude zadnja? Učiš je da joj kuhinja treba biti strani pojam. Da dobije oprano, ispeglano. Da usisivač nije za njene lijepe ručice. Učiš je da je posebna i bitna i da druge gleda s visine. Je li stvarno misliš da si rodila princezu? Da je pohvalno što ne zna jaje ispeći ni veš u mašinu staviti, a eto, djevojka je za udaju. Vrlo lako i vrlo brzo mogla bi imati i vlastitu djecu. A ona je još uvijek dijete i tvoja princeza.

Zar misliš da joj činiš dobro takvim odgojem? Zar misliš da joj činiš uslugu jer je čuvaš pod staklenim zvonom? Okreni se malo oko sebe. Nisi nikakva kraljica, ne živiš ni u kakvom dvorcu i nemaš nikakvu poslugu koja tvojoj bahatoj princezi može ispuniti svaku želju. Što znači da si ti njen rob, njena sluga.

I u redu je ako je to tvoj izbor. Imaš pravo služiti svom djetetu. Imaš joj pravo robovati. Ali šta misliš hoće li joj robovati neko drugi u životu? Hoće li naći svog princa koji će joj takav život omogućiti? Znaš, moram te razočarati, ni prinčevi ne postoje. Postoje sponzori i to je ono što tvoja djevojčica u najboljem slučaju može dobiti i to ako bude dovoljno lijepa i zavodljiva. Ako ipak tvoja princeza nije neka ljepotica, a ti joj ne možeš priuštiti nikakve plastične operacije, morat će se zadovoljiti običnim, prosječnim momkom koji joj neće kuhati jela po njenom izboru, neće čistiti njen nered, ni ispunjavati njene hirove. Neće joj hraniti djecu, kupati, mijenjati pelene. Možda bi ona našla nekog ko bi sve to radio za nju, ali taj neko mora otići i zaraditi novac da je prehrani jer tvoja djevojčica nije naučena da radi, pa on onda ne može stići i jedno i drugo. Brinuti se o njoj, djeci, kući i zarađivati novac. Onda će tvoja princeza morati zavrnuti rukave, uzeti tavu i naučiti prvo kako se peku jaja pa onda i sve ostalo. I vjeruj mi da će tad željeti da je sve to već znala. I iako se ti tješiš da će ona sve naučiti kad joj bude trebalo, ja ti kažem da ne budeš tako sigurna. Vrlo je moguće da se neće prilagoditi kuhinji, pegli, niti tamo nekom poslu koji bi za nju bio ponižavajući jer se šefu mora šutjeti i jer šef ne dozvoljava histerisanje pa tako možeš očekivati da će tvoja princeza jednog dana da se pokupi i ostavi sve i dođe opet tebi da je služiš.

A ti kao njena majka, robinja i sluga ćeš je opet podržati i braniti njeno pravo na lagodan život koji joj tamo neki muškarac s prosječnim prihodima nije mogao omogućiti. A što se tiče opcije da nađe sponzora, zapitaj se treba li joj to? Je li tu sreća? Je li sreća prodat se za novac? Je li sreća biti nečija marioneta samo da bi se brinuo o tebi, priuštio ti skupe stvari i oblačio te u markiranu odjeću? Možda sam gruba, ali princeze draga moja ne postoje, a danas na svakom koraku vidim po neku “princezu“ koja gleda sve s visine i lovi princa, pardon, lovi sponzora, samo što ga možda ipak ne ulovi i šta onda? Možda je bolje da si je odgajala da bude žena. Žena sposobna za život. Da si je naučila da poštuje druge, da svijet nije crno-bijel i da ona nije centar tog svijeta. Bolje da si je naučila da je svaki pošten posao dobar i da ga nije sramota raditi.

Sramota je ljenčariti. Sramota je biti odrasla žena i ne znati jaje napraviti, ne znati tanjir oprati. Sramota je biti odrasla žena i čekati da ti majka čisti tvoj nered. Sramota je biti odrasla žena koja ima samo jedan cilj u životu, a to je naći nekog ko će te hraniti i uzdržavati jer si ti sama nesposobna za to. Sramota je… A ti si je takvom napravila.

Ilda Dedić

[email protected]

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like