Šta kada jaka žena pronađe jačeg muškarca?

Da li ste i vi onaj tip žene koja je navikla da je “muško” u vezi? I to ne samo u vezi, nego inače i u običnim životnim situacijama? Ako niste, onda me nećete razumjeti ni riječ. No, ako jeste, znate o čemu govorim.

Naime, u svakoj vezi postoji jača i slabija strana i to nema nikakve veze sa polom osobe. Znači apsolutno nije bitno da li si muškarac ili žena, jednostavno je do karaktera i nekih ličnih osobina. Jaka osoba je jaka osoba i postaje dominantna pored nekoga “manjeg”, koji se pred njom povlači, koji je karakterno slabiji od nje.

Ja sam oduvijek bila takva, ja sam oduvijek bila jača strana. I to mi je sasvim lijepo odgovaralo. Moj karakter, moj ego i moje sposobnosti bile su u ravni sa takvim položajem i tako sam mogla normalno da funkcionišem. Da vodim, da pokazujem, da objašnjavam, da ja budem ta koja vodi tzv. “glavnu riječ”. Od malih nogu sam bila dijete koje se izdvaja, dijete koje je u stanju da usmjerava druge, da ih organizuje i preraspodjeli kako bi najbolje obavili ono što treba da obave. Uvijek sam ja bila ta koju su drugi pitali za mišljenje i savjet, ona koju su da to tako nazovem “slijedili”. Tako je bilo i u odnosu sa muškarcima, nekako su me se oduvijek bojali. Bojali se te neke moje snage, nezavisnosti, odlučnosti i upornosti. Znam da sam ih strašila. Nisam to radila svjesno, to je jednostavno moja priroda prevladavala da tako djelujem kad stupim negdje na “scenu”. Uvijek su mi prepuštali “kormilo” i bilo je sve super. Nisam toga bila uopšte svjesna da to radim i da se to dešava, dok mi se na mom pragu nije pojavio neko “meni ravan”.

Sudar svjetova, bukvalno. Jaka žena, jak muškarac. Rekla bih vam kako to nije preporučljivo, no meni je bilo tako zanimljivo. Prijalo je malo promjene, prijalo je voditi zdrave rasprave i prave male ratove u toj borbi za prevlast. Dva jaka karaktera koja ne popuštaju, dva tvrdoglava lava kojima je dovoljno interesantno da se igraju. Rezultat? Pa, priličan kolaps svijeta. 😀

Da, lako je bilo manipulisati sa nekim slabijim od tebe, no bilo je i dosadno. Postalo je žestoko kad je postao bitan neko jednako jak, možda i jači. Od početka se tu znalo da pobjeđuje onaj koji kasnije i koji manje zavoli. Nije bilo drugačijeg načina za pobjedu. Jaka žena ne odustaje od svojih stavova, ne mijenja svoje ponašanje, ne prilagođava se nikome. Jak muškarac očekuje da jedna žena sve to uradi zbog njega, jer je, eto, on muškarac, a kao takav je navikao da se to tako sve odvija. Tu varnice sijevaju. A situacija je još i dobra, dok se emocije ne upletu. Tad nastaje pravi rat.

Kad lava i lavicu počinje da hvata ljubav, oni se odupiru svom snagom. Ne pristaju na odricanje od svoje moći, od svog položaja i od svoje samostalnosti u kojoj su tako dugo uživali. Znaju da ona druga strana ne pristaje na kompromise, iako ih i sama traži. Naravno da se neravnopravno ponaša, to joj je u krvi.

Šta se desi sa jakom ženom kad zavoli jakog muškarca? Desi se haos. U njoj se odvijaju same za sebe neke unutarnje borbe, gdje razmatra šta i u kojoj mjeri smije dopustiti. U njoj je rascjep jer treba da preda svoje kormilo njemu u ruke. Sada postaje svjesna da je samo žena, no isto tako shvata da nikada neće osjetiti tu ljepotu potpunog pripadanja ako ne popusti, ako ne dopusti sebi da spusti gard i pripradne jednom takvom muškarcu. Takve kao ona, nikada neće naći sreću pored slabog muškarca. Njoj treba neko jači od nje, neko ko može kad treba i nju da pogura i ponese, neko pored koga i ona može da bude slaba. Svakoj ženi treba zagrljaj i mjesto gdje se osjeća sigurnom. A posebno ovim jakim ženama što sav teret premještaju na svoja leđa, za koje svi misle da su same sebi dovoljne, i kojih se svi boje.

Zato, muškarci, ne bojte se jakih žena. Jake su jer moraju tako, drugačije ne mogu opstati. No svaka od njih je tako željna malo odahnuti i spustiti gard, te pronaći svoje utočište negdje na nekom toplom ramenu koje bi pružilo sigurnost i ljubav. I upamtite, sa jakom ženom dobijate sve, no isto tako sve i gubite. Neće vam ostati ni dužna, a ni oštećena, iako voli.

Aleksandra

aleksandra.dukic@amazonke.com


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape