Vrati burmu na ruku…

Oči boje najtamnije noći fiksirane su na mene. Dim oko nas ne sprječava da im vidim sjaj. Osjećam kako pogledom uklanjaš dio po dio moje odjeće. Haljina je nestala čim si me ugledao u gužvi. 

Vidjela ga je kako se probija kroz gužvu da joj priđe i da ju pozdravi. Nemoguće ga je ne primijetiti. Visok, tamne puti, tamnih očiju i kose, u kožnoj jakni. Kao da se sam Apolon reinkarnirao. Uvijek dolazi za njen stol na pauzi između dva bloka nastupa.

– Mala, odakle ti ovdje?, upita grleći ju.
– Znaš da sam ja tvoj najvjerniji fan. Pratim te svuda.
– Ma da. Šteta što me pratiš samo po svirkama.
– A kuda bi ti da te pratim?
– Hm, recimo u nekoj spavaćoj sobi.
– Tvojoj?
– Ne u mojoj, reče on tiho.

Kako minute prolaze, osjećam tvoje milovanje. Koža mi se zažarila. Osjećam se nagom. Kao da vidiš svaki dio mog tijela, moje kože. Daleko si od mene, ali te osjećam. Znam šta želiš u ovom trenutku. Lagano pomičem tijelo u ritmu koji daješ svojom gitarom. Voliš me gledati kako plešem, a taj latino mi teče venama. 

Ne mogu spavati u njegovoj spavaćoj sobi. Ona je već zauzeta. Na drugoj strani spava neka druga žena. Zovu je njegovom suprugom. On je baš ne doživljava. U sobi ima i drugi krevet. Manji. Za jedno malo biće koje spokojno spava dok njegov tata pjeva u ko zna kojem zadimljenom klubu ili pubu.

Ne skidaš pogled idalje. Završavaš pjesmu. Uzimaš drugu gitaru. Nježno. Kao da je najdragocjenija stvar koju posjeduješ. Usne ti se lagano izvijaju u osmijeh kada započinješ izgovarati: “Un amor, un amor vivi… Iiornado…”. Znaš da mi je to omiljena pjesma. Znam da je pjevaš meni. Vino mi večeras ne gasi želju.

– Ti meni nisi jasan.
– Zašto, Laura? Želim te. Jednostavno je.
– Kako je jednostavno. Imao bi me na jednu noć? Ma daj, poznajemo se godinama.
– Na jednu noć? Ne, imao bih te na mnogo noći. Sve dok ne prestanemo željeti jedno drugo.
– Ma da? Ti bi da ti budem ljubavnica? Obožavam kako razmišljaš, reče i razvuče naujumilniji osmijeh koji je mogla.
– Koliko god da obožavam tvoju ironiju, vidjet ćeš da griješiš… Ti ćeš jednog dana biti moja.

Volim taj tvoj šeretski osmijeh. Tako te dobro opisuje. Volim kad se smiješ tako dok pjevaš. Sad već znam da me razumiješ do kraja. Znaš da te želim. Da želim da me miluješ rukama, tim kojima držiš tu staru, najdražu ti gitaru. Sada sam ogoljena. Gotovo je. 

Da, on je prezgodan i prelijep. Dok pjeva, vodi ljubav s onom kojoj pjeva. Gitarom miluje, pjesmom ljubi. Svaku. Ali ne onu koju ima doma u krevetu. Zašto ostaje s njom ako je ne voli? Zašto traži druge? One koje su slobodne? One koje bi da imaju vezu i ljubav? One koje žele biti jedine? Zašto uništava život sebi i njima? Zašto želi baš nju?

Ne mogu sakriti svoju želju. Ne mogu sakriti da želim da budeš moj. Bar na jednu noć. Da ljubim te savršene pune usne. Da me dodiruju ti dugi prsti. Da osjetim tu tamnu kožu na sebi.  Znam, kada bih ti to priznala, imala bih te. Sigurno. Želiš me više nego ja tebe. Ne bi mogao odbiti ni poreći. Svi u bendu znaju da od momenta kada uđem u klub, pjevaš samo meni. Ali neću te imati. Ni sada, ni nikada. Ne znam biti ničija na jednu noć. Ne znam biti druga. Vrati burmu na ruku i idi Njoj.

– Nikad ja neću biti tvoja, vjeruj mi.
– Zašto?
– Jer ja moram biti jedina., reče nasmješivši se, onako šeretski, kao i on. Vrijeme je za drugi blok, nemoj me razočarati.

Koliko god da su na dohvat ruke, neke želje su ipak neostvarive. I takve trebaju ostati.

Laura

laura.arbanas@amazonke.com

 


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape