Kreator…

Vi ne znate da je on čovjek sa dva lica
Jedno je za publiku, a to ste vi
Drugo za mene, kada se predstava završi
Prvi je dobar glumac i igrač, i sve vas je prevario
Drugi je onaj koji mi lomi srce i postavlja ultimatume
Prv je uvijek spreman pomoći i uvijek doleti
Drugi pušta sve na moja leđa i ne štedi
Vi sudite po njegovoj priči…
po njegovim lažima i stajete na njegovu stranu
A gdje ste kada se zastor povuče?
Kada postane on, pravi on…
koji ima viziju mene kakvu bi volio imati i slaže me u te okvire
Lomi, sječe i ugurava u tu malenu i skučenu kutiju sa jedva dvije rupice za zrak
Ubija moje “ja”, ubija moju sreću, ubija moju ljubav…
i čudi se… čudi se što ne uspijeva.
Postavlja pravila, zadatke…
vječno dodavajući još koju osobinu
ili križajuć onu koja mu ne odgovara sa liste koju je za mene priredio
Za viziju savršene djevojke…
po parametrima svog otrovanog uma
Neuspjeli sam projekt onoga kojega vi ne poznajete
Igračka ispražnjenih baterija
Odbačeni pas sa tisuću mana

Amalka Štuka

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...