S druge strane srca…

Postoji mjesto unutar mene. Duboko skriveno i omotano laticama mekih ruža. Mjesto je to u kojem čuvam one koje volim najviše. One koji su kraj mene i one kojih više nema… One koji su otišli med purpurne oblake i one koji su svojevoljno za sobom zatvorili vrata i napustili plesnu pozornicu mog života. Mjesto je to sačinjeno od najmekših jastuka, na kojima glave odmaraju anđeli iz mojih snova. Mjesto na kojima za njih čuvam, svu svoju ljubav…

Svi mi samo želimo biti voljeni. Želimo da nas netko prihvati takve kakvi jesmo. Želimo da nam se iskreno raduje i da se smije s nama… svi mi samo želimo negdje, nekome pripadati. Onako istinski i bezuvjetno.

Želimo s nekim graditi mali svijet za dvoje. Želimo sanjati, svjesni da se možda nikada neće ostvariti, ali osjećajući snagu i odobravanje tih snova, od strane onog kog je naše srce izabralo.

Svi mi želimo jedan mali kutak, kutak za sebe. Jednu stolicu na kojoj uvijek možemo opušteno sjesti uz šalicu kave i nečije oči koje će nam se smiješiti kad podignemo pogled i susretnemo ih, onako preko ruba šalice, zbunjeni ali osupnuti spoznajom – da to je on/a i voli me. Mene voli. Trpi me, sa svim mojim manama. Ma mora da je to stvorenje ludo…

Svi mi želimo otvoriti oči pokraj nekog tko jedva čeka da shvati da se probudio kraj nas. Želimo nekome žuriti s posla. Želimo nekome kuhati i kupiti neku sitnicu. Želimo se nekome veseliti i želimo osjetiti da se netko veseli nama – nama od svih ljudi na svijetu najviše.

Može izabrati bilo koga, ali izabire eto baš nas.

Svi mi želimo biti nečija prva i posljednja misao u danu.

Želimo nečije poljupce i zagrljaje i spoznaju da samo nama pripadaju. Spoznaju da to biće na svijetu nikoga ni upola toliko ne voli, o nikome ne mašta i nikome se kao nama ne raduje.

Želimo planirati život u dvoje. Želimo planirati vjenčanje s osobom svog života. Želimo smisliti svaki detalj. Želimo kupiti prve čaše i tanjure i vilice zajedno i želimo skupa birati zavjese i krevet za naš stan. Želimo zamišljati jedno malo biće koje ćemo stvoriti i koje će imati naše oči, ruke, osmijeh i karakter.

Želimo s nekim stvoriti dom i biti nečije – sve.

I to je sasvim u redu. Jer stvoreni smo da bi voljeli i živjeli ljubav.

Sva zlata svijeta minut će. Sve velebne kule jednom se porušiti i postati prah. Svo cvijeće uvenut će. Sve proći će… baš sve. Samo ljudsko srce što živi u nečijem sjećanju, u nekoj pjesmi, na nečijim usnama – zauvijek će živjeti. 

Mojoj Madži… da te u životu kojeg si odabrala s čovjekom kojeg voliš, uvijek prati sreća.

S ljubavlju za vas oboje, vaša M.


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape