Šefovanje…

Koja je razlika između dobrog i lošeg šefa? Prvi je vođa a drugi gnjavator. Razlika je u milimetrima.

Nekome sam lider, nekome pain in the but… ali se svojski trudim, biti pravedna, realna i poštena, puna razumijevanja i savjeta. Uvijek pristupačna i na raspolaganju dok pokušavam riješiti hrpu stvari i postaviti na noge ovaj mali – veliki spisateljski kutak koji smo stvorili.

Nije lako. Ali je gušt i itekakav izazov.

Ima dana kad ni vlastitu kožu ne podnosim, a kamoli tuđa raspoloženja. To su trenuci kad itekako treba odvagnuti kako reagirati i što reći, a nije mi to uvijek bilo lako. Imala sam fitilj kraći od brzine kojom glupa ideja dođe od dupeta do glave. (E da zajeb i to poveći). A onda sam shvatila da time štetim jedino i isključivo sebi, jer drugi osim okretanja očima i momentalne žgaravice nemaju dugoročnih posljedica. (Sva sreća).

Da mogu promijeniti neke odluke i postupke – učinila bih to, bez razmišljanja, ali ne mogu. Svi mi učimo iz svojih grešaka i propusta. Ponekad naučimo a ponekad postanemo još veći seratori. Ovisi da li shvaćamo da su naši suradnici ljudi ili ih gledamo kao produžetke vlastitih ideja i one koji su pri ruci da na njima otresamo svoje frustracije.

Mnogo puta sam iz sfere nečijeg radnika i kolege gledala u svog šefa ili team lidera, kao u Boga ili hodajučeg kretena koji priča (čitaj sere) i još za to prima veću plaču. Bili su to trenuci kad sam i sama zaboravljala da to ispred mene stoji samo čovjek. Onaj koji ima kredite, račune, ogorčenu ženu i klince za kojima treba trčati. Možda i ljubavnicu ili bivšu ženu (a možda i sve skupa) i da ponekad sam sebe jedva drži na okupu i osjeća se k’o šaka jada.

Nisam imala razumijevanja niti sam ga željela imati, a onda sam stjecajem okolnosti i sama postala šef. I prošla sve faze koje zeleni curetak poput mene može proći, vodeći jedan kolektiv. Od tjeranja vode na svoj mlin, vikanja ja sam šef – mene ćete slušati, guranja prijedloga, popuštanja, kimanja glavom, beskrajnih sati razgovora i pregovora i dogovora pa sutra sve ispočetka, dok nisam došla do točke u kojoj sam sad. A ta točka zove se – učim skupa s vama. Nemam odgovore na sva pitanja, ali ću se svojski potruditi da ih pronađem. Cijenim vaše ideje, ‘ajmo pričati o njima, ali budite svjesni da neke stvari možda u ovom trenu ne možemo realizirati. Svi ste vrijedni i svatko je od vas poseban, svakoga cijenim, svakoga poštujem i sa svakim se želim moći dobro slagati. Znam da me često ne volite i to je u redu. Znam da sam ponekad vrlo zahtjevna ali ovo je naš vlak i ja ga moram gurati najviše, čak i kad svi odustanu, ja moram biti u stanju hladne glave nastaviti dalje i motivirati vas da se trgnete i krenete sa mnom. Zadnja sam koja ostaje ovdje. Ako brod potone, ja ću tonuti s njim.

A kad dan završi i svi zaboravite na naše zadatke, dogovore i ideje, i ja sam samo jedna žena. Ponekad razočarana, ponekad ljuta a ponekad zabrinuta. Imam svoje strahove i svoja razočaranja, svoje ideje i svoje ljubavi. Imam ljude koji su mi slomili srce i one koji su ga zaliječili. Imam vas koji me ispunjavate i koje promatram čak i kad ne znate da sam ovdje jer mi toliko značite. Dišem s vama i živim s vama. Stvaram s vama, zbog vas i za vas, jednako kao i za sebe. I ponekad trebam vaše razumijevanje jednako kao što i vi trebate moje. Trebam vašu snagu i mudrost, kritiku i veselje, vaše vrijeme, nade, snove i riječi, kao što vi trebate moje.

Ponekad donosim teške odluke koje vam se ne čine pravedne, ali su dugoročno najbolje za nas. Ponekad zatvaram vrata, ali uvijek ostavljam odškrinut prozor. Ponekad postavljam granice, a ponekad vas puštam da vidim koliko daleko ste spremni ići i kad ćete pronaći balans. Znam da i vi to radite meni, samo možda niste svjesni da to nije potrebno. Vjerujem da lijepa riječ sva vrata otvara a da ih ružna zatvara zauvijek i ruši sve mostove iza nas. I vjerujem da ne bismo postigli ovoliko koliko jesmo, da nismo bili spremni na mnogo kompromisa. Na kraju dana ma koliko nam bio težak i koliko se međusobno možda i ne razumjeli, morate znati da vas volim i poštujem.

Jesam li lider ili pain in the but? Vi odlučite… naši rezultati ionako će reći jesmo li zajedno bili dobar team. 🙂

Marija Klasiček

 


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape