Ono sam što o sebi mislim…

Za mene ne postoji nemoguće. Za nemoguće mi treba samo malo više vremena.

Ne znam gdje sam i kada čula ovu izreku ili kada sam je smislila? Ma nije ni važno. Važno je da ovu rečenicu živim svim svojim bićem. Nisam oduvijek bila ovoliko – vi biste rekli pozitivna. Zbilja nisam. Ali ja ovo ne bih nazvala pozitivnošću, nazvala bih ovo dubljim shvaćanjem i realnim sagledavanjem kakve su stvari zaista.

Svaki put kad nešto pomislim i tvrdim da je to tako – u pravu sam. Kad mislim da nešto ne znam i kad sam sigurna da nešto mogu, ma oba puta sam u pravu.

I ne prodajem sad maglu o Zakonu privlačnosti kako bi mnogi od vas mogli pomisliti čitajući ove retke, niti imam namjeru postati novi Life Coach. Ja samo pišem kako stvari funkcioniraju za mene, jer ja u to vjerujem. I što više vjerujem to više mi se to potvrđuje.

Nedavno sam prekinula dugu vezu. Nisam zbog toga nesretna. Negdje u dubini znala sam da će se ta veza okončati. Znala sam da ne želim samo vezu radi veze, željela sam ljubav. I ljubav je u mnogo oblika ušla u moj život jer sam ju manifestirala. Otvorila sam joj vrata i rekla uđi. Bilo je naprosto toliko lako. Jer ljubav kao ljubav ne postoji samo u suprotnom spolu i partnerskim odnosima. Da bi ostvarili takav odnos, trebamo cijeniti i prihvaćati ljubav u svim njenim oblicima. U majčinom osmjehu, prijateljskom zagrljaju i dječjem smijehu ali i vrednovanju sebe kao osobe. Ako ih odbijamo, zatvaramo vrata vibraciji ljubavi. A ja je imam sada mnogo više nego u trenutku kad sam bila u vezi. Zanimljivo zar ne? Imam ljubavi jer sama postajem ljubav? Kako – trudim se oko same sebe mnogo više i usmjerena sam na vlastiti razvoj.

Jednako je i s novcem. On u moj život dolazi vrlo lako. Jednostavno zamislim da ga imam, da sam sve svoje obaveze već riješila, da su računi plaćeni i ja s nekim imaginarnim iznosom novca, sjedam u auto i idem na kavu s prijateljicama. I pali. Meni pali jer vjerujem u to. Kao nekom čarolijom uvijek se pojavi način. Pa čak i kad honorari kasne, meni se pojavi način. Jer vjerujem u to. Jer je u mojoj podsvijesti to toliko lako. Kao disanje.

Zašto sve ovo pišem?

Danima slušam ljude oko sebe koji su opsjednuti problemima. Čak i tamo gdje problema nema oni ga izmisle, ili toliko dugo jadikuju dok se problem ne manifestira. A uvijek se manifestira – jednostavno tako funkcionira svemir. I kad se problem dogodi, većina ljudi se ne uhvati u koštac s njim, već ga rasteže. U kom smislu? Kukaju i potenciraju i drame. Drame do te mjere da ih više nitko ne može slušati. Ni u jednom trenu ne stanu i ne zapitaju se – pa okej, kako bih ja ovo mogao riješiti? Ni u jednom trenu ne stanu i ne kažu: A ma nema veze, budem nekako. Samo prelijevaju frustraciju iz šupljeg u prazno i gledaju kako ona buja. U jednom trenutku od malenog problema rodi se kaos i kamo god pogledaju, svugdje imaju ono što su potencirali – probleme. Odjednom im kasni plaća, pokvari im se auto, rikne televizor, razboli se ljubimac, šef postane nabrušen i otresa se na njima. Susjedi ih ogovaraju, nakupljaju se računi, pokvari se veš mašina, postanu nervozni i svađaju se s partnerom, mamom, prijateljima, djecom… i tako u krug.

Zašto je to tako?

Jer jedna negativna misao, stvara milijun nevolja. Zapamtite ovo – Jedna negativna misao stvara milijun nevolja!

Ako je jedna negativna misao toliko jaka, zamislite što cjelodnevno negativno mozganje može kreirati? Uragan! A dani, mjeseci i godine ovakvog razmišljanja? Oni stvore život kakav nitko ne želi, ali većina živi.

Misao je vibracija. Ako razmišljaš kako si loše ti zapravo odašilješ jednu vrlo nisku vibraciju koja se sudara sa predmetima, ljudima i iskustvima koji postoje na jednakoj vibraciji.

Kako to izgleda u praksi?

Neki student sjedi i uči za ispit, nervozan je i pokušava na pamet nabubati 20 definicija. Osjeća se jadno, uzdiše, ne može spavati, ne može ništa zapamtiti i cijelo vrijeme si ponavlja kako će ispit pasti. S duge strane imamo studenta koji je pomalo kampanjac i lenjguza, on dva dana pred ispit sjedne, uzme lonac kave, naštreba ono što misli da je bitno i u glavi vrti briju – Ma bit će okej.

I što se dešava?

Student prvi ide na ispit nenanspavan, nervozan i s grčem. Dolazi, sjeda za stol – profesor ga gleda i uvali mu Ispit – grupu B s najtežim pitanjima. Student rješava ali je pogubljen i pada ispit. – vibracija njegovih misli poistovjećuje se s njegovim očekivanjima – da će pasti. Student drugi dolazi nasmijan, sjeda, nasmješi se profi – odašilje drugačiju vibru, dobije Ispit grupe A s lakšim pitanjima, baš iz lekcija koje je prelistavao sinoć, sjeda, odgovara, dobiva trojku i prolazi ispit. Vibracija događaja je u skladu s njegovom vibracijom očekivanja. Primjer je bio banalan.

Naša su iskustva uvijek, ali uvijek u skladu s našim očekivanjima.

Evo ja očekujem da će ovaj tekst biti baš dobro čitan. Na njega će naići ljudi kojima su ove riječi baš potrebne i pomoći će im da ojačaju u svojoj namjeri da za sebe manifestiraju bolji i veseliji život. Očekujem da će se mnogi kad ovo pročitaju osjećati bolje, i da će biti motivirani još se više truditi.

Zapamtite, sve naše nevolje i svi naši uspjesi kreću od nas. Oni su posljedica naših misli, osjećaja i duboko usađenih uvjerenja. Neka od tih uvjerenja nam ne služe, ali nema veze… znate zašto? Jer ih snagom volje i pozitivnim mislima već ovog trena možemo mijenjati.

Jedino što vas dijeli od života kakvog želite živjeti ste vi sami. I vaš um. Naredite mu da vam služi.

Marija Klasiček

 


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape