Još osjećam…

I opet si tu, negdje unutra, u nekom snu… Negdje gdje smo jedno drugom bili sve. Bar na tren…

Još u ustima osjećam slatku gorčinu kockica čokolade koje smo zajedno dijelili, smijući se našim nepodopštinama, kao da ne postoji sutra. Slatku gorčinu, koju je zamijenio vruć i gorak okus pića, iz ove čaše, u kojoj se sudaraju dvije kockice leda. Osjećam alkohol kako mi struji kroz vene, pomiješan s daškom nikotina. Sudaraju se kao da plešu zajedno. Znam da mi šteti, ali jebiga…

Podsjeća me na nas malena. Jedno drugome smo bili porok kojeg se teško odreći. Kao teški ovisnici o ljubavi i strasti. Ako se to sve na kraju može nazvati ljubavlju.

Osjećam te još uvijek na jastuku na kojem si spavala, zadnji tračak tvog mirisa. Ne spavam na njemu znaš? Još uvijek ga svaku večer namjestim za tebe, nadajući se da ćeš se pojaviti pored mene, barem u snu. Da osjetim tvoju toplinu na trenutak.

Nisam mislio da ću se ikada osjećati ovako slabo…

Čak je i George, onaj debeli, pufasti George, smršavio otkad te nema, tebe i tvojih finih kolača. Evo ga baš tu pored mene, lijeno prede razvaljen na kauču. To me vraća u dane onih predivnih mirisa biskvita, vanilije i čokolade koji su ispunjavali stan. On te uporno žicao šapicom a ti mu nisi mogla odoljeti. Svaki put je dobio svoje, i nakon toga se zadovoljno smjestio u fotelju te zaspao. Znaš, ponekad sam čak bio ljubomoran na njega. Čak je i on uspio doprijeti do onog dijela tebe do kojeg sam ja uvijek sanjao da ću doprijeti.

Jebote, sam sebi se smijem da ovo uopće pišem.

Nema veze, bit će bolje. Uvijek na kraju bude.

Želim ti da pronađeš svoju sreću malena moja, negdje, u nekoj svojoj bajci od dijamanata i zlata, meda i mlijeka. Zaista ti to želim. Žao mi je što ti nisu bili dovoljni moje srce i duša, koje sam ti nesebično poklonio, ne tražeći puno zauzvrat. Pokušavao sam samo probiti te tvoje zidove, koji su uporno priječili put ka tebi, ka tvojoj dubini.

Nikada nisam do kraja uspio… Ostale su samo malene pukotine, jedva vidljive…
Nema veze srećo, ne ljutim se, samo znaj da sam te neizmjerno volio.

Ljubi te, još jednom, barem u snu.

Tvoj Šaptač

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...