Gledam današnje roditelje kako izgaraju od želje da njihova djeca imaju što bolje ocjene u školi. Ucjenjuju ih, nagrađuju, pritišću, mole, kažnjavaju samo da dijete bude što bolji učenik. Razumijem to jer svako želi za svoje dijete najbolje. Svako želi da mu dijete sutra bude uspješno i da svoj hljeb zarađuje negdje u toplom i udobnom.

Međutim, stvar je u tome da roditelji u tom svom nastojanju da dijete ima dobre ocjene i da u budućnosti bude uspješno zaborave jednu bitniju stvar, zaborave ga učiti i naučiti da bude čovjek. Zaborave ga naučiti poštovanju i osnovama kulture. Polude zbog loše ocjene, ali nađu hiljadu opravdanja ako je napalo neko drugo dijete, ako ga je vrijeđalo.

Opravdat će ga ako je bezobrazno prema nastavnicima i ako nema poštovanja prema starijima. Ne smeta im ni što njihovo dijete omalovažava i ponižava drugu djecu sve dok donosi dobre ocjene iz škole. A šta su ocjene? Ništa. Čega su one pokazatelj? Jesu li stvarno dokaz pameti i garancija uspjeha?

Vidjela sam toliko obrazovanih ljudi koji niti su ljudi, niti su kulturni, niti su pametni. Vidjeli ste ih i vi zar ne? I gledate ih svaki dan. S druge strane vidjela sam i one koji nisu obrazovani, a opet su pametni, kulturni, pa i uspješni u onom čime se bave.

Bitno da je vaše dijete dobro u nečemu. Ne mora biti dobro u svemu. A sva djeca su dobra u nečemu, samo to treba pronaći i usmjeriti. Šta god da vaše dijete sutra bude neka to radi s ljubavlju i neka bude uspješno u tome.

Zar da svi budu doktori, inžinjeri i profesori? Toliko postoji još divnih zanimanja koja se mogu raditi s ljubavlju i u kojima mogu biti uspješni. I umjesto toga što ga učite da sve predmete treba znati najbolje, naučite ga da misli svojom glavom. Proširite mu vidike. Ne dopustite da gleda samo u jednom pravcu. Naučite ga jednakosti i ravnopravnosti. Naučite ga empatiji. Naučite ga da usprkos svim skupim stvarima koje mu priuštiš nije ništa bolji od onog ‘ko nema sve to. Naučite ga dijeljenju i pomaganju.

Roditelji si? Nauči ga da nije bolji od svog druga iz klupe koji ima neke poteškoće u razvoju, već samo sretniji. Nauči ga da bude zahvalan na tome što ima, a ne da mu to daje pravo da omalovažava i ponižava one koji nisu njegove sreće. Nauči ga da ne žmiri na nepravdu. Uči ga da dobro pobjeđuje. Ako uz sve to bude i dobar učenik, odlično. Ali ne vrednuj vlastito dijete preko uspjeha u školi.

Ne poredi ga s drugom djecom. Ne poredi ga s djecom od prijatelja i komšija. Ne govori da su njihova djeca bolja jer imaju bolje ocjene. Tvoje dijete je za tebe najbolje. Jer za koga će biti najbolje ako ne za tebe? Razvijaj mu samopouzdanje, a nemoj ga gušiti. Budi ponosan na njega. I nauči ga da bude čovjek.

Nemoj ga učiti da oni loši prolaze najbolje u životu. Nemoj ga učiti da pod ovom nebeskom kapom nema mjesta poštenju, iskrenosti i dobroti. Nemoj jer na njemu svijet ostaje, a ono je tvoja kopija.

Njihove glavice poput spužve upijaju sve što vide i čuju. Učini da gledaju i slušaju o dobru. To bar možeš u svojoj kući. A iz kuće sve ide. Ako bude o dobru slušalo i učilo u svojoj kući, možeš se nadati da će ga i vani širiti, nikako suprotno. Djeca su čista, iskrena i neiskvarena. Uče od nas. Oponašaju nas. Ako postanu loša, koga kriviti? Na djeci svijet ostaje. Ako postaje sve gori i gori koga kriviti?

Kakav im primjer dajemo? Kakve im ciljeve postavljamo? Kakva očekivanja namećemo? Čemu ih učimo?

Znam da želiš za svoje dijete najbolje, ali koliko god ti nastojala da mu život učiniš što lakšim, njegova sudbina je upisana na njegovom dlanu. Ne možeš znati gdje će ga odvesti njegovi putevi. Sve što možeš je spremiti ga za putovanje koje ga čeka, a najbolje ćeš ga spremiti ako budeš sigurna da na tim svojim putevima neće gaziti one slabije od sebe već pružiti ruku i pomoći im. Samo tako ovaj svijet imati budućnosti.

Ilda Dedić

Komentari