Utišaj srce, preglasno šuti…

Odavno sam shvatila da ljubav nije dovoljna. Nikada nije ni bila, samo su nas neki tamo pisci zavaravali sa takvim izjavama a mi, djevojke, lakomisleno povjerovale. Ne, ljubav uopšte nije dovoljna.

Dođu u životu trenuci kada ćete zbog ljubavi učiniti ama baš sve. Napustiti sve, promijeniti sebe, okrenuti svoj život za 360 stepeni. No isto tako dođu i trenuci kada morate isključiti srce, da bi sačuvale sebe. To su trenuci kada mozak dopre do vas, i spusti vam onu ružičastu zavjesu, te otvori oči. Tada shvatite da ste se promijenile previše, da ste popustile previše, i da vam stvari izmiču kontroli. Shvatite da je on počeo da odlučuje umjesto vas, da vam koriguje život po svom nahođenju onako kako mu odgovara, te da vam govori šta treba a šta ne treba da radite. Shvatite da ste postale privatne sluškinje, da ste se odrekle društva i ljudi koje ste voljele, samo kako biste imale što više vremena za njega. No šta to na kraju dobijete? Nekoga kome nikada nije dosta.

Teško je reći „ne“ kada sve u vama vrišti da kažete „da“. Sigurna sam da ne možemo ni zamisliti koliko je teško, no u ljubavi ponekad ste prisiljeni da kažete baš to „ne“ kako bi vas naučili poštovati i cijeniti. Veza između dvoje ljudi mora da se temelji na uzajamnom poštovanju i ljubavi. Ta veza mora da bude jaka i čvrsta, i ne može samo jedna strana da vuče, a druga da tjera po svome. To ne ide, i tu nema budućnosti. Morali ste znati kad ste započinjali da ćete morati i popuštati i tjerati, trpiti i ćutati, no isto tako morali ste naučiti kada je vrijeme da se kaže „dosta“. No obe strane treba da jednako popuštaju i povlače, a ne samo ona slabija.

Često se dešava da se žena povlači, da li iz straha ili iz ljubavi, nisam sigurna, no efekat je isti. Povlači se, šuti, i pušta da se dešava to šta se dešava samo kako ne bi ostala bez njega. On shvata koliko joj je bitan, te to koristi. Počinje da je pritišće sve više, počinje da je ucjenjuje kako će otići ako ne bude po njegovom, jer zna da ona taj odlazak ne bi podnijela, i da će učiti ama baš sve kako bi ga zadržala pored sebe. I tako ona pristaje biti i ono što nije, pristaje smanjiti sebe i pognuti glavu, samo da ga zadrži pored sebe.

Nikome ne govori za to što joj se dešava, svu svoju tugu nosi sama u svojoj duši, stavljajući najljepši osmijeh na lice za čitav svijet kad je pitaju kako im je. Ovi slučajevi su još češći kod parova sa djecom. Tada žena tek žrtvuje svoje „ja“, svoju slobodu i svoje želje jer ne želi da joj djeca odrastaju bez oca. No ono šta ona ne vidi je da toj djeci takav otac nije uopšte potreban. Otac koji voli svoju djecu, ako već ne voli, onda poštuje njihovu majku. I ono šta ona takođe ne vidi, je koliko tako šteti toj istoj djeci. Ne, djeca neće biti sretna ako taj otac ostane sa njima. Ta djeca će biti sretna jedino, i samo ako se njihovi roditelji vole, poštuju međusobno i o životu dogovaraju. Biće sretna samo ako im omoguće zdravu sredinu u kojoj će odrastati kako bi jednoga dana postali dobri ljudi.

Zato je vrlo važno znati kada je vrijeme da kažete „ne“. Da bi sačuvale sebe, a i njega, morate prepoznati pravi trenutak, skupiti hrabrost i ostaviti srce po strani. Nikako ne smijete da se šćućurite u neki ćošak, da se distancirate od ljudi i šutite, već morate da se zauzmete za sebe, i da ovoga puta vi budete ona strana koja se glasnije čuje. Postavite vi koji ultimatum, ako ništa barem da vidite koliko je on spreman žrtvovati zbog vas i za vas, nakon svega što ste vi učinile za njega.

Zato, drage moje, utišajte ta srca, preglasno vam šute, i budite vi ona strana koja se glasnije čuje. Ne dozvolite da vam životi prođu mimo vas…

Aleksandra


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape