Prošlog vikenda bili smo na Ivanovim koritima. To vam je mjesto u podnožju planine Lovćen u Crnoj Gori. Jedva smo čekali da makar na par dana pobjegnemo iz grada i svakodnevnih obaveza , pa nam je raspoloženje bilo sjajno.

Razmišljala sam često, da nema tog stresa koji planinski vazduh, voljeni čovjek i domaće kiselo mlijeko ne mogu izliječiti.

Ljudi su ovdje ljubazni i prisni. Ne persiraju vam kad žele da vas usluže, i ne donose račun dok ne tražiš. Vazduh je ljekovit, tišina neprocjenjiva. Hotel se nalazi na samom ulazu u nacionalni park, okružen gustom bukovom šumom, farmama konja, beskrajnim livadama i psima. Snijeg se zadržao na nekim predjelima, pa trava s’ vremena na vrijeme izmili zelena i svježa. Van sezone je najljepše ovdje sigurna sam.

Za doručak jedva par stolova, pospani radnici i miris domaćih priganica i meda.

Noći su svježe i hladne, međutim mi smo uživali u hotelskom spa centru pa nismo primjećivali hladnoću i mrkli mrak.

Planina Lovćen je najznamenitija planina u mojoj zemlji. Uzdiže se iznad Boke Kotorske, kroz istoriju je otpjevana u mnogim nacionalnim pjesmama između ostalog i u pjesmi himne. Na stogodišnjicu smrti crnogorskog vladike i vladara i najvećeg književnika moje zemlje, tamo je podignit Mauzolej Petru II Petroviću Njegošu.

On je rođen na Njegušima, selu nadomak Lovćena i sahranjen je po sopstvenoj želji upravo ovdje. Rođen je i umro kao pjesnik. Književnik. U Crnoj Gori nema djeteta koji ne zna ko je bio i čime je zadužio nas crnogorce.

Mauzolej je završen 1974 godine a restauiran je 2012. Do njega se stiže velikim mermernim stepeništem koji broji 461 stepenik, stazu i predvornik mauzoleja i vidikovac koji pruža impresivan pogled na veći dio Crne Gore. Kažu da kad je vedro i kad nema magle vidi se cijeli zaliv, Boka i sjever zemlje.

“Blago tome ko dovijeka živi
imao se zašta i roditi.”

Na ulazu nas je dočekao srdačan prodavač ulaznica, stariji čovjek i vjerovatno veliki zaljubljenik u istoriju i Njegošev lik i djelo. Neki ljudi istinski vole svoj posao – mislila sam se. Svako jutro u cik zore morao se popeti ovdje, a staza je zahtjevna i za nas mlade. Vazduh je razuđen i leden, maglovito je i često tmurno.

Neprocjenjivo je i neopisivo. U zraku se osjeća svečanost, podrhtavanje od ljepote i priznanje da smo ipak mali ljudi i prolazni. Na ovakvim mjestima, gdje se spaja savršenstvo stvoreno od čovječje ruke i prirode, nastaje harmonija koju rijetko gdje možete vidjeti. Oduzima vam dah, spokoj i oduševljenje, mir i ljepota.

“U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci!”

U predvorju mauzoleja nalazi se ogromna Njegoševa figura napravljena od najljepšeg kamena, teškog 28 tona a nad njom se nalazi orao raširenih krila.

U kripti mauzoleja nalazi se Njegošev grob napravljen od bijelog mermera, na koji je utrošeno 18 kilograma zlata.
Unutrašnje stepenište, raskošno ćutke svjedoči o ljubavi prema njemu, počasti koje su mu date za života i nakon smrti i činjenici da je ostao živ zauvijek.

Patriota, vladar i književnik.

Sat vremena vožnje, starim uskim krivudavim putem dovest će vas do crnogorske obale sa koje se cijelo vrijeme putovanja pruža vanvremenski pogled na prirodne ljepote zaliva i ostrva. Iz snijega u Kotoru nas je dočekao topao proljećni dan, miris ribe i mora.

Dovoljno je malo neba da bi čovjek zasjao u apsolutnoj sreći.

Neki su ljudi rođeni da budu istinski srećni i zahvalni tokom cijelog života. Njima, njima je dato rođenjem sve isto kao i svima ostalima. Oni se izdvajaju samo po tome što vide dalje od pogleda. Što osjećaju dublje od emocije i što znaju da je prolaznost blagoslov.

Vaša Jo. ❤

Komentari