Moj ljubljeni Inatlija…

Volim ljude koji se inate sami sebi! – jako su zabavni za proučavanje. 😀

Ima dana kad se ne mogu prestati smijati. U zraku titra neka nepoznata magija i draška mi želju za veseljem. To su dani kada me nitko i ništa ne može izbaciti iz takta i kad mi je totalno ravno tko će s kime da se svađa i tko će kome da se prijeti.

Volim intalije. Naprosto su toliko predvidljivi, ali opet nimalo dosadni. Oni će ignorirati sve što im kažeš i furati svoju briju. Pravit će se da te ne vide i da odavno za njih ne postojiš a zapravo će ih užasno žuljati tvoja poruka u inboxu, koju ne žele otvoriti iz nekog svog, pa recimo “principa”.

Kako to znam? Pa i ja sam takva! Ma svatko je od nas, kad zabrije da je u pravu. 😀

I to naše u pravu je ključan faktor, jer svi smo u pravu, gledajući iz nekog kuta. Ali u fokusu je naš kut i naše pravo da stvari slažemo i vidimo samo i isključivo iz njega. Ponekad je dobro malo poštelati nagib, pa se s drugim inatlijom naći na pola puta, a ponekad jednostavno treba pustiti da se stvari do kraja od-vrte same.

Skužiš u nekom trenutku kad tvoj inat postane tvoj Državni neprijatelj broj 1. Moj je meni to često, pa mi dođe da opalim sama sebe u dupe. A ponekad mi bude drago što sam se zainatila i tjerala vodu na svoj mlin. U svakom slučaju mi bude bolno gledati, kad vidim da mi se inati netko koga to boli više nego mene. Kad uporno odbija spustiti gard za jedan milimetar, da vidi moju stranu livade, pa da se izmirimo i porušimo naše ograde i napravimo piknik! Na velikoj, zelenoj, mirisnoj, zajedničkoj livadi.

Ali ne ide. Poruka strši u inboxu i konstantno je ignorirana. Možda moj voljeni inatlija ne zna da poruka ima rok trajanja? 

Možda ne zna da ću u nekom trenutku prestati mariti što je nikada nije otvorio i odgovorio. Što nije shvatio da je poruka zapravo lijepa i njemu u korist? I što ću na kraju totalno odustati i pronaći rješenje sama i to ono koje mu se neće svidjeti?

Možda tako treba biti. Možda je to Viša sila na djelu, koja nas gura u suprotne smjerove. Možda je to zapravo izazov da smislim rješenje bez njega i nastavim se smješkati.

Možda sam već i došla do zaključka. Možda je odgovor cijelo vrijeme ispred mene, a ja ga nisam vidjela jer sam se silno trudila biti fer. Možda trebam pustiti da ga inat prevlada i da ga dođe glave, pa da onda poželi maknuti tu glupu ogradu koju je podigao preko noći i još razvukao bodljikavu žicu da mi jasno da do znanja – Back off Sister.

U svakom ga slučaju volim, s inatom i bez njega. I čekam da odraste…

Da znam da ću se načekati, jasno mi je.

I ne ovaj tekst nije o muško – ženskoj ljubavi.

Marija Klasiček


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape