Partija života…

Prestao sam vjerovati u ljubav!
Prestao sam vjerovati u sve ono što ona predstavlja, sreću, ushićenost, romantiku i neke leteće insekte u stomaku. Meni se nije nikad ni dogodila pa sam smatrao da je u meni neki feler.

S vremenom sam s nekako s tim i pomirio, prepustio sam se samo tijelesnom užitku, kockao se se sa svime. Nemoral i sex se zvaše igra, stol bijaše krevet, žene moje karte koje su dolazile iz špila. Odigrao, promijenilo ili odbacio. Dakako, morao sam nešto i založiti, a moj cijeli i jedini ulog je bilo srce! To je bio i moj najveći adut, moj blef!

Ne mogu nešto izgubit’ ako ga ni nemam, razmišljao sam. Svakoj sam ga davao na zelenom stolu, na izvolite, priđite i uzmite. Postao sam brzo poznat po svojim partijama, dani se pretvoriše u mjesece, mjeseci u godine, a ja bi uvijek u kasne sate ostao posljednji za stolom, sam. Ipak iako sam, sam – i onaj koji dijeli, malo ulaže, a puno uzima…

Jednog dana Nebo se sažali i podjeli mi karte. U špilu jedna se karta isticala i zvala se Lucija, dama među četiri keca.
Hmm…

Upoznah Luciju i nisam želio samo jednu partiju, na keca sam vukao dva, ali puštao sam je da pobjedi. Prvi put nisam blefao i prvi put sam doslovno osjetio kako neko grabi moj ulog, moje srce. Na jedan način mi je bilo drago, s druge strane moje pokeraško lice odavalo je tikove.

Šta ću ako ga uzme i ode?

Taj si poraz ne mogu i ne smijem priuštiti, ali opet bez rizika nema profita. Kockar sam, a svi kockari gube sve kasnije ili prije. Još jedna dama u nizu, možda moj prvi poraz!

Ovaj sam put ja bio taj koji je prvi ustao od stola, ustao sa pokojom kapi znoja na čelu, razriješenom kravatom, umornim očima, klimavim nogama i bučnim otkucajem srca.

Onog srca što osta na onom stolu…
U mom tijelu, njenom vlasništu!

S.B.


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape