Vrijeme…

Vrijeme? Često se pitam je li na moj strani ili protiv mene…Ponekad se čini da kao sitan pijesak sipi kroz prste i nemoguće ga je zadržati, ponekad sekunda se čini duga kao vječnost…

Vrijeme? Je li ikad uistinu bilo moj saveznik? Možda samo u bojanju vlasi u srebro ili iscrtavanju lica mi borama, bilo je milostivo. Za sve drugo prohujalo je kao s vihorom, pomelo sve što se pomesti dalo, ostavilo me na slijepom peronu sa punim koferima neispunjenih želja.

I sipi dalje nezaustavljivo kroz misli i nadanja. Odmiče u daljinu ne mareći što nemam čarobne cipele da ga uhvatim. U ogledalu odraz djetinje nevinih očiju…

Uzimam knjigu života i nastavljam nizati slova, znam vrijeme će ih čuvati…

Đurđica Runtas


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape