Flying Dutchman…

Bilo je – 13, ali nisam to osjećao iako su mi ruke promrzle a zubi zvockali. Nisam osjećao hladnoću, od koje srce zebe…

Ni jedna jakna nije mogla smiriti drhtaje moje zime. Ni jakna ni vatra, osim možda njenih ruku oko mene kad mi raskopča jaknu i ugrije me zagrljajem.U dalekom gradu, u novom početku. Okružen s nikad više ljudi a nikad usamljeniji..

Mogao sam prijeći još pola kruga oko svijeta i isto bih mislio na nju!
Svako jutro kad otvorim oči, dok pravim kavu, otvorim fejs da vidim gdje je ona..

Oooo Zukembergu ti prokleti sadisto!
Goni se u tri lijepe i ti i tvoj prokleti cyber svijet.
Tu sam je upoznao!

Ne znaš ti kako je teško… gledati da li je online? Drugi joj lajkaju slike… i onda se pitam:
Je l’ona isto misli na mene ?
Je l’plače zbog mene ili je sretna sad?
Muva li je netko drugi… a kad je muvaju… Jel’ joj ja padam u pamet ?!
Je l’ traži one moje gluposti u njima?
Kao ja.. Kao što ja tražim u svakome – Nju

Milijun pitanja bez odgovora.

Svaki put kad bi me pjesma pogodila uzeo bih mobitel da je zovem, ali kao da bi dobio Parkinsovu bolest u tom trenutku… i odustao bih. Ni teretana ni Chardonay nisu pomagali. Sa svakim sklapanjem očiju ona bi bila tu.
Zbog toga bih odugovlačio svoja buđenja. Netko ružno sanja a meni su svitanja bila najveći košmari!

Jedne noći sam zaspao kraj druge i u tamnoj sobi sam upalio svijetlo da vidim je li to ona? Želio sam se još jednom uvjeriti, razočarati po posljednji put.

A onda jedno jutro …
“Ljubav je kao smrt”
(Kralj Salomon: Pjesma nad pjesmama)

Samo moja ljubav su mjeseci prevrtanja u bolesničkoj postelji, svaki dan uzdasi i nadanja, jecaji patnje, rane koje ne zacjeljuju.
A onda sam umro pred jedno svitanje…
Konačno smrt. I bijaše tako lijepa.

Oslobođen lanca sidra, i osjećaja, isplovio sam iz dubina očaja i grizodušja. Bacivši na samo dno škrinju osjećaja, da je nitko nikad vise ne pronađe. Prazna ljuska muškarca, imunog na ljubav. Baš onakav kakvim sam se predstavljao – takav sam i postao. I nastavio lutati poput Letećeg Holandeza, ukleti jedrenjak vječito proklet i osuđen na lutanja pučinom bez luke u kojoj bi se usidrio. I ostao. Sretan. I voljen.

Slaven


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape