Taj dugo sanjani trenutak, to uzbuđenje i miris ljeta u zraku. Tisuće nogu koje letaju vamo tamo i žure, tisuće ruku koje vrijedno rade, spremaju gozbu kakvu galaksija nikada vidjela nije. Čak i veću od one što su je stari spremili za krunidbu pokojnog kralja.

Ujedinjenje. Knjiga i Žezlo. Znanje i Vlast. Zadnji put bili su zajedno prije smrti davnih vladara. 

Sad vrijeme je da Evelin zasjedne na prijestolje svojih roditelja, da ujedini Knjigu i Žezlo, kroz svoje neosporno pravo kao Vladarice nasljednice i kroz svoju moć. Onu koja joj je u krvi i po kojoj ju je Knjiga odabrala za prijestolje. Ono prijestolje koje su joj Braća toliko dugo osporavala.

Ushodala se prostorijom, u dugoj zlatnoj haljini, ručno vezenoj po mjeri. Osjećala je nemir i strah.

  • Što ako me Knjiga i žezlo odbace? Ako me razotkriju?
  • Neće. Prestani se bojati . – govorio je Gospodar, izdižući se nad njom i šapućući joj tren na jedno, tren na drugo uho.
  • Njihova moć je beskrajna, moj Gospodaru. – izgovarala je kroz drhtaj.
  • Ne boj se. – šapnuo je iznova i prešao joj rukom preko glave, u trenu se zaljuljala i smirila.

Oči su joj bile sklopljene, a tijelo joj se podiglo u zrak. Lebdjela je dok ju je tamna, Gospodareva energija nosila prostorijom i spustila nježno na krevet. Gospodar je sjeo kraj nje i jezikom joj oblizao vrat.

  • Još nekoliko sati i sva moć Carstva bit će moja. – uzdisao je.

Zvona su počela zvoniti u kulama. Evelin se trgnula, dok su djevojke letjele sobom, vukavši je da je urede. U trenutku nestašni su uvojci bili ukroćeni u blage valove, okićene viticama cvijeća. S krunom na glavi koračala je ruku pod ruku s mužem do Kraljevske odaje. On nije želio biti tu.

  • Hvala ti što to radiš mili. – izgovorila je.
  • Ovo je moja obaveza, Evelin. – rekao je njeno ime nekim prezirnim tonom, a ona je samo kimnula glavom.
  • Ne obaziri se. – čula je Gospodarev glas u svojim mislima. Vampirica u njoj, iskesila je očnjake i prigrlila snagu Tame.

Nije se ni snašla a govori o ispunjenom proročanstvu već su uveliko završili, Knjiga je sjedila na njenom krilu, iščekujući da bude spojena s moći Žezla.

Pater Johnas nosio je Žezlo u staklenom odru, zaštićeno moćnim čarolijama. Samo je istinski Odabrana mogla svojom krvlju otključati moćnu zaštitu, koju su Drevni bacili na žezlo u trenutku kada je stari Kralj izdahnuo. Što se Žezlo više približavalo, strah je u njoj buktio.  U trenutku kad je Pater položio stakleni odar na stol ispred nje i rekao svečanim glasom: Kraljice pristupi – nešto je u njoj eksplodiralo.

Drhatavom rukom sa srcem u grlu, položila je ruku na odar i osjetila tisuću i jedan ubod. Zlatne vitice letjele su iz Žezla i udarale u njeno tijelo. Napokon je skupila snage i zagrizla svoj zglob. Jednu ruku držala je na odru, a iz druge iznad odra na Žezlo slijevala se njena krv. Uz lom, kao da se ruši stotine planina i gromoglasne uzdahne milijuna prisutnih koji su stajali u Kraljevskoj dvorani i posvuda uokolo palače, odar se rastvorio te je ona primila Žezlo čvrsto s obje ruke, podigla ga u vis i viknula – Mir!

Damien se lecnuo.

Je li moguće?

Je li to zaista, ipak Evelin?

Ne, ne može biti. Nešto nije kako treba. – borio se sa svojim mislima. Jedna tamna sjena proletjela je dvoranom, nitko osim njega nije ju zamijetio. I znao je da mu nitko ne bi vjerovao. Znao je da Lažnu Kraljicu, mora razotkriti sam, kad je ni Žezlo nije bilo u stanju slomiti. kakva li je to moć? – pitao se.

Državši u jednoj ruci Knjigu, u drugoj Žezlo, osjetila je nevjerojatnu moć. Znala je da je jača i od samog Gospodara Tame, a ipak ga se i dalje bojala.

  • I trebaš se bojati. – govorio joj je.

Kad se napokon našla ponovno sama u svojim odajama, znala je da slijedi nešto zlokobno. Razmišljala je kako to spriječiti? Znala je da nema nikoga kome bi se mogla obratiti. Ona je trebala biti najmoćnije biće u svemiru, ali zašto se nije osjećala tako?

U jednom je trenutku opet klonula, osjetivši kako joj tijelo lebdi u zraku. Tren zatim osjetila je mekane jastuke pod svojim tijelom i hladnoću zraka oko sebe. Bila je gola. Kako? Nije se sjećala da je skinula haljinu. Zbunjena podigla je oči i ugledala Damiena. Usne su joj se razvukle u osmijeh u trenu kad je shvatila da joj se on smiješi. Samo to je zaista oduvijek željela – ljubav. Njegovu ljubav.

Nadvio se nad nju i poljubio je, a zatim jezikom kliznuo po njenom vratu. Zastenjala je od ugode, a tren zatim osjetila je kako joj je grubo raširio noge i lecnula se. Nije ga zamišljala takvim. Usprkos tome željela ga je, kao što nikada nije željela nikoga prije toga. Kao što ništa nije željela i dočekala ga je spremna, osjetila je kako je jak i grub i kako prodire u nju bez imalo osjećaja. Njegova snažna bedra pritiskala su je dok ga je osjećala u sebi. Gledao ju je i smješkao se, bila mu je potpuno podčinjena. U trenutku kad je osjetio njen vrhunac, pustio je svoje sjeme u nju i ugrizao je za vrat. Vrisnula je. Još jedan orgazam prostrujio je kroz njeno tijelo.

Smiješio se misleći – učinjeno je, oplođena je. Tren zatim sišao je s nje i zauzeo ponovno svoj pravi lik. Gospodar Tame napokon je dobio što je želio. Njegovo sjeme raslo je u Odabranoj, posvećenoj, okrunjenoj i od Knjige i Žezla priznatoj vladarici.

Te noći, još mnogo je puta s njom spavao, iz čistog zadovoljstva, samo jer je znao da može.

Na drugom kraju Galaksije, jedno je srce iznova počelo kucati.

To be continued…

Marija Klasiček

 

Komentari

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne? Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija. Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari :)