Ujedinjenje…

Taj dugo sanjani trenutak, to uzbuđenje i miris ljeta u zraku. Tisuće nogu koje letaju vamo tamo i žure, tisuće ruku koje vrijedno rade, spremaju gozbu kakvu galaksija nikada vidjela nije. Čak i veću od one što su je stari spremili za krunidbu pokojnog kralja.

Ujedinjenje. Knjiga i Žezlo. Znanje i Vlast. Zadnji put bili su zajedno prije smrti davnih vladara. 

Sad vrijeme je da Evelin zasjedne na prijestolje svojih roditelja, da ujedini Knjigu i Žezlo, kroz svoje neosporno pravo kao Vladarice nasljednice i kroz svoju moć. Onu koja joj je u krvi i po kojoj ju je Knjiga odabrala za prijestolje. Ono prijestolje koje su joj Braća toliko dugo osporavala.

Ushodala se prostorijom, u dugoj zlatnoj haljini, ručno vezenoj po mjeri. Osjećala je nemir i strah.

  • Što ako me Knjiga i žezlo odbace? Ako me razotkriju?
  • Neće. Prestani se bojati . – govorio je Gospodar, izdižući se nad njom i šapućući joj tren na jedno, tren na drugo uho.
  • Njihova moć je beskrajna, moj Gospodaru. – izgovarala je kroz drhtaj.
  • Ne boj se. – šapnuo je iznova i prešao joj rukom preko glave, u trenu se zaljuljala i smirila.

Oči su joj bile sklopljene, a tijelo joj se podiglo u zrak. Lebdjela je dok ju je tamna, Gospodareva energija nosila prostorijom i spustila nježno na krevet. Gospodar je sjeo kraj nje i jezikom joj oblizao vrat.

  • Još nekoliko sati i sva moć Carstva bit će moja. – uzdisao je.

Zvona su počela zvoniti u kulama. Evelin se trgnula, dok su djevojke letjele sobom, vukavši je da je urede. U trenutku nestašni su uvojci bili ukroćeni u blage valove, okićene viticama cvijeća. S krunom na glavi koračala je ruku pod ruku s mužem do Kraljevske odaje. On nije želio biti tu.

  • Hvala ti što to radiš mili. – izgovorila je.
  • Ovo je moja obaveza, Evelin. – rekao je njeno ime nekim prezirnim tonom, a ona je samo kimnula glavom.
  • Ne obaziri se. – čula je Gospodarev glas u svojim mislima. Vampirica u njoj, iskesila je očnjake i prigrlila snagu Tame.

Nije se ni snašla a govori o ispunjenom proročanstvu već su uveliko završili, Knjiga je sjedila na njenom krilu, iščekujući da bude spojena s moći Žezla.

Pater Johnas nosio je Žezlo u staklenom odru, zaštićeno moćnim čarolijama. Samo je istinski Odabrana mogla svojom krvlju otključati moćnu zaštitu, koju su Drevni bacili na žezlo u trenutku kada je stari Kralj izdahnuo. Što se Žezlo više približavalo, strah je u njoj buktio.  U trenutku kad je Pater položio stakleni odar na stol ispred nje i rekao svečanim glasom: Kraljice pristupi – nešto je u njoj eksplodiralo.

Drhatavom rukom sa srcem u grlu, položila je ruku na odar i osjetila tisuću i jedan ubod. Zlatne vitice letjele su iz Žezla i udarale u njeno tijelo. Napokon je skupila snage i zagrizla svoj zglob. Jednu ruku držala je na odru, a iz druge iznad odra na Žezlo slijevala se njena krv. Uz lom, kao da se ruši stotine planina i gromoglasne uzdahne milijuna prisutnih koji su stajali u Kraljevskoj dvorani i posvuda uokolo palače, odar se rastvorio te je ona primila Žezlo čvrsto s obje ruke, podigla ga u vis i viknula – Mir!

Damien se lecnuo.

Je li moguće?

Je li to zaista, ipak Evelin?

Ne, ne može biti. Nešto nije kako treba. – borio se sa svojim mislima. Jedna tamna sjena proletjela je dvoranom, nitko osim njega nije ju zamijetio. I znao je da mu nitko ne bi vjerovao. Znao je da Lažnu Kraljicu, mora razotkriti sam, kad je ni Žezlo nije bilo u stanju slomiti. kakva li je to moć? – pitao se.

Državši u jednoj ruci Knjigu, u drugoj Žezlo, osjetila je nevjerojatnu moć. Znala je da je jača i od samog Gospodara Tame, a ipak ga se i dalje bojala.

  • I trebaš se bojati. – govorio joj je.

Kad se napokon našla ponovno sama u svojim odajama, znala je da slijedi nešto zlokobno. Razmišljala je kako to spriječiti? Znala je da nema nikoga kome bi se mogla obratiti. Ona je trebala biti najmoćnije biće u svemiru, ali zašto se nije osjećala tako?

U jednom je trenutku opet klonula, osjetivši kako joj tijelo lebdi u zraku. Tren zatim osjetila je mekane jastuke pod svojim tijelom i hladnoću zraka oko sebe. Bila je gola. Kako? Nije se sjećala da je skinula haljinu. Zbunjena podigla je oči i ugledala Damiena. Usne su joj se razvukle u osmijeh u trenu kad je shvatila da joj se on smiješi. Samo to je zaista oduvijek željela – ljubav. Njegovu ljubav.

Nadvio se nad nju i poljubio je, a zatim jezikom kliznuo po njenom vratu. Zastenjala je od ugode, a tren zatim osjetila je kako joj je grubo raširio noge i lecnula se. Nije ga zamišljala takvim. Usprkos tome željela ga je, kao što nikada nije željela nikoga prije toga. Kao što ništa nije željela i dočekala ga je spremna, osjetila je kako je jak i grub i kako prodire u nju bez imalo osjećaja. Njegova snažna bedra pritiskala su je dok ga je osjećala u sebi. Gledao ju je i smješkao se, bila mu je potpuno podčinjena. U trenutku kad je osjetio njen vrhunac, pustio je svoje sjeme u nju i ugrizao je za vrat. Vrisnula je. Još jedan orgazam prostrujio je kroz njeno tijelo.

Smiješio se misleći – učinjeno je, oplođena je. Tren zatim sišao je s nje i zauzeo ponovno svoj pravi lik. Gospodar Tame napokon je dobio što je želio. Njegovo sjeme raslo je u Odabranoj, posvećenoj, okrunjenoj i od Knjige i Žezla priznatoj vladarici.

Te noći, još mnogo je puta s njom spavao, iz čistog zadovoljstva, samo jer je znao da može.

Na drugom kraju Galaksije, jedno je srce iznova počelo kucati.

To be continued…

Marija Klasiček

 


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Komentari

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete