Historija kao podloga u južnoslavenskom romanu…

Učinilo mi se čak da je Top 5 najboljih historijskih južnoslavenskih romana po mom izboru još teži zadatak, jer zbilja je tu mnogo klasika koji se mogu svrstati u sami vrh svjetske književnosti, slobodno mogu reći. Poznato je da je Balkan oduvijek bio poprište raznih sukoba, vječno tranzicijsko područje, sam mješavina Istoka i Zapada, pa ni ne čudi što su mnogi naši pisci inspiraciju potražili u historiji, a tim iskazali i svoju kritiku, vječni ljudski apsurd, sukob, borbu i egzistenciju malog čovjeka.

Kiklop – Ranko Marinković

Jedan od mojih najdražih romana, ako ne i najdraži ikada. Marinković radnju smješta u prijeratni Zagreb, prikazuje grupu ljudi, umjetnika, boema izbezumljene od straha za život i egzistenciju, prikazuje pad svih etičkih vrijednosti, otuđenje čovjeka, njegovu neprilagodbu modernom svijetu, sa simbolikom koja počinje od naslova i prožeta je kroz cijeli roman. Kiklop je nadolazeći rat od kojeg te ni podkradanje kilograma ne može spasiti. Nasmijat će vas sarkazmom na vrhuncu, rastužiti surovošću stvarnosti i apsurda cijelog čovječanstva i vremena. Koncepiran u dva dijela, sa pričom u priči, sa dosta intertekstualnosti, sa mitološko – antičkom i biblijskom simboličnom podlogom, sa realizmom koji prelazi u grotesku ovo je roman kojem ćete se vraćati.

Derviš i smrt – Meša Selimović

A teško da Vam ovaj roman mogu predstaviti kako zaslužuje i teško da ima neko ko ga nije pročitao. Kao i Kiklop i Derviš i smrt je filozofski roman i roman toka svijesti, koji će vas odvesti u daleko Otomansko carstvo, pokazati Vam vječni sukob dobra i zla, vlasti i pojedinca, nepravde i ljudske konstante u kojoj se vrtimo u krug. Tako je i napisan, u zaokriženoj formi, u kojoj prvo i zadnje poglavlje počinju istim ajetom iz Kur’ana. Svaki čovjek je na gubitku jer se životni smisao ne može ostvariti. Cijeli roman alegorija je suđenja na kojem je glavni lik i sudac i tužitelj i okrivljenik koji pokušava dati svjedočanstvo, ali i biti iskren i pošten prema samome sebi.  Uglavnom, ako neko nekim slučajem nije pročitao onda šta čeka, ovo je obavezna literatura.

Na Drini ćuprija – Ivo Andrić

Ponovo klasik. Težak zadatak sam dobila. Dobro, evo smeta me kad čujem da je Andrić za ovaj roman dobio Nobelovu nagradu, jer se ona dobija za cijelokupan rad, koji je kod Andrića bio jako obiman. Još više me smetaju napadi na pisca. No bilo kako bilo, ovo je  sigurno najpoznatiji Andrićev roman. Radnja se tiče Starog mosta u Višegradu, od njegove gradnje u 16 stoljeću, nemilosrdnosti  jednog, pa i svakog vremena ljudske historije, pa sve do Prvog svijetskog rata. U velikom historijskom teatru likovi su samo mali sudionici jednog razdoblja, jednog čina, naspram vječnosti mosta, mosta koji je jedini pravi glavni lik. Naići ćete na mitove i legende, na odlične opise života kroz historijska razdoblja, na život i težinu istog svih stanovnika Višegrada, muslimana, pravoslavaca, jevreja i doseljenih katolika.

Grobnica za Borisa Davidoviča – Danilo Kiš

Ova knjiga je zapravo skup sedam pripovjedaka koje čine jednu cijelinu, pa je mnogi nazivaju romanom. Napisana je kao bunt, jer je pisac osjetio potrebu da nakon objavljenih knjiga o nacističkim koncentracionim logorima piše i o ubistvima koja su se dešavala pod vladavinom Staljina i Sovjetske Rusije. Knjiga koja je izazvala veliku buru, posebno na Balkanu, ali i u cijeloj Evropi, ali rekla bih zbog ideoloških, a ne knjževnih razloga. Historičari nam tumačeći stvarne događaje pričaju svoje gledište koje ne mora biti istinito, to posebno znamo mi na Balkanu. No, Kiš nam kroz fiktivne ličnosti, koje se isprepliću sa stvarnim historijskim likovima prikazuje svu surovost jednog sistema, ogoljenu, stvarnu, prikazuje nam „krmaču koja proždire svoj okot“ ako kojim slučajem i pomisli na bilo kakav vid suprostavljanja. Grobnica je knjiga koja ne nudi idealizovanu sliku svijeta i ne pruža utjehu, već prikazuje svu surovost jednog historijskog perioda.

Ruta Tannenbaum – Miljenko Jergović

Još jedan roman smješten u prijeratni Zagreb. Glavni lik je Ruta, wunderkind, hrvatska Shirly Temple, Jevrejka koja je imala petnaest godina prilikom deportacije u konc-logor. No, do tada je mala Ruta pokazala jedan cijeli spektar glumačkog talenta zagrebačkoj publici i umjetnicima. No, dolaskom nacističke Njemačke biva zaboravljena od svih. Iako je Ruta glavni lik, Jergović sa digresivnošću uvodi nove likove i sa svakim od njih prikazuje jedan sloj društva tadašnjeg Zagreba. Najbolji primjer je porodica Morinj, skretničar Rade i njegova supruga Amalija, istraumatizirana smrću vlastitog djeteta zbog koje se gotovo patološki vezala uz malu Rutu. Oni su odraz jedne tipične hrvatske porodice i njihova suživota sa  Jevrejima, koji se mijenja kako pušu politički vjetrovi, iako ni oni ponekad ipak ne mogu nagristi njihovu ljudskost.

Piši – briši metoda odabira, pa su tako nestajali sa liste i Tvrđava i Prokleta avlija, i Davičeva Pesma i Derviš Sušić sa svojim satirično historijskim romanima… Ma bilo ih je 🙂

Slobodni ste da stavite u komentar vaš izbor. 🙂

Do čitanja,

Rami

 

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete