Kažu da je žena stvorena od krivog rebra. Ako je pokušaš ispraviti, polomit ćeš je. Znači da bi je trebao prihvatiti onakvom kakva jeste. Trebao bi je voljeti sa svim njenim manama i nedostacima. Ne bi je trebao mijenjati, ni sebi prilagođavati.

A šta su joj uopće mane? Jače emocije  od razum. Srce ispred mozga. Slaba fizička snaga, ali zato može psihički podnijeti ono što ni muškarac ne može. Neće se slomiti pod brigama života i sve oluje će podnijeti hrabro i stojeći, ali će se slomiti i zaplakati kada joj ugine kućni ljubimac.

Nema snage da otvori teglu, ali ima snage da preživi porođajne bolove. Vrištat će od miša, ali će i lava pogledati ravno u oči napadne li nekog koga ona voli. Mirna je i mila, ali zna i može da bljuje vatru ako je uvrijediš.  Nježna je i krhka, ali je potpora i stub. Stub obitelji. Stub društva. Ona ima ponos. Ona ima stav. Ona ne da da se gazi. Ona je rijeka. Tiha rijeka koja bregove valja. I treba je pustiti da teče. Ona je pametna i mudra. Ona može i đavola žednog preko vode prevesti. Ona može sve što hoće ako je pustiš da bude to što jeste. Ako je pustiš da bude žena.

Međutim, problem je što se žene same mijenjaju zbog muškaraca. Same se lome. Mijenjaju svoju prirodu, mijenjaju sebe, da bi udovoljile njemu. Pokušavaju same da se “isprave“ i onda se slome. Onda postanu sve osim žene. Jer znaš, žena, baš takva kakva jeste, sa svim manama i nedostacima je savršena. Ali nekad iz nekog razloga je uvjere da nije dobra, da se treba “ispraviti“ i onda ona postane ono što nikad ne bi smjela. Postane sve što nije. Proguta ponos ili ga gurne negdje u stranu pa se spušta na neke nivoe koji  njoj ne dolikuju. Radi stvari koje joj ne priliče. Uvjere je da nije dovoljno pametna pa počne da se vodi za tuđim mišljenjima. Počne smatrati ispravnim ono što joj drugi kažu da je ispravno. Prestane misliti svojom glavom.

Uvjere je da je muško glava kuće pa ona zašuti, prepusti toj glavi da misli i upravlja, a zaboravlja da je ona vrat. Zaboravlja da je glava na vrhu, ali da se okreće onako kako se vrat okrene. Uvjere je da ne zaslužuje puno, da ne zaslužuje ništa i onda počne da skuplja mrvice. Mrvice ljubavi, pažnje, nježnosti. Pristane na sve jer misli da ne zaslužuje više. Pokušavajući da bude ono što od nje očekuje muškarac, komšije, društvo, ona se slomi. Postane sve osim žene.  Jer žena se ne gazi. Žena ne šuti na uvrede i prevare. Žena ne podnosi nepravdu i poniženje šuteći, već tad bljuje vatru. Žena ne klima poslušno glavom. Ona ima svoje mišljenje, svoj stav. I ne boji se da ga kaže. Žena ne dopušta da se gazi po njenom ponosu. I ona ne skuplja mrvice. Ona ne želi mrvice. Sve ili ništa. Sva ljubav svijeta, sva pažnja svijeta, sva nježnost svijeta ili ništa. Radije će biti sama nego pristati na mrvice. Ona je svjesna svojih vrijednosti. Svjesna je da su njene mane ustvari vrline. Svjesna je da je savršena. Svjesna je da može sve.

Svjesna je da je ona ono što probudiš u njoj. I  žena  i djevojčica. I anđeo i đavo. Dobra i loša. Pametna i luda. Vučica i umiljato jagnje. Led i vatra. Mirna i strastvena. Kurva i svetica. Nepredvidiva  i neukrotiva. U njenom biću ima toliko drugih bića i svako se mora voljeti. Svako se mora maziti i paziti. Njen lik ima toliko likova, a ti upoznaš onaj koji probudiš u njoj. Ako je voliš, ako je poštuješ, ako je prihvatiš takvu kakva jeste i ne pokušavaš je izmijeniti bit će majka, sestra, ljubavnica, partner, snaga, potpora. Bit će duša tvoje duše. Bit će vrat koji će glavu okretati u pravom smjeru. Ako je pokušaš “ispraviti“,  promijeniti – slomit ćeš je. I to što napraviš od nje više nije žena.

Ilda Dedić

Komentari