Biti majka težak je zadatak, ali još je teži kad ispred majke stoji riječ samohrana. Ponekad želim iskočiti iz kože zbog svega. Od obaveza, očekivanja, dokazivanja do dobrog odgoja i brige oko djeteta. U svemu si sama. Nemaš podršku, nemaš zagrljaj kad ti je najteže, ali nemaš ni nikog s kime možeš podijeliti svoje sretne i tužne trenutke.

Najgore je kad te ljudi tapkaju i kažu kako te razumiju. Ma što razumiju???? Nemaju pojma.

Ne znaju ni odprilike kako je to. Ne znaju kako je svakodnevno 24 sata brinuti o svemu, a još uz to biti nasmijana i pozitivna jer… Djeca nas promatraju. Očekuju od nas da bez greške odradimo ulogu majke i oca odjednom. Daaaa. Mi to odrađujemo. Ali nitko se ne pita sa kojim teretom i žrtvom postižemo te rezultate.

Očevi!? E o njima možemo dugo razglabati. Vide dijete preko vikenda i misle da su odradili sve ono što nisu kroz 6 proteklih dana u tjednu. Oni se ne pitaju kako smo mi. Da li nam treba pomoć. Od financijske do psihološke. Da li možda mogu pomoći dok mi odrađujemo sve obaveze. Ma barem da obave dio zadatka. Njima je normalno da oni bezbrižno vode svoj život, dok majka rješava sve za njihovo dijete.

Umorne smo. Jako smo umorne. Ali to ni slučajno ne smijemo reći. Ako kažemo da nam je naporno i teško bit ćemo iskritizirane.

Kao nije nam dovoljno stalo do djeteta i dijete nam je opterećenje. Najsmješnije od svega je kad nas netko tapka po ramenu i kaže: “Ma tebi je super. Sama si sa djetetom i baš te briga. Ni brige ni pameti.”

E pa dragi svi. Poklanjam vam mjesec dana svog života da vidite kako je to super. Imamo i mi svoje sretne i tužne trenutke. Imamo i dan za sebe, ali kad ga želimo posvetiti sebi tada ispadamo posvuduše, koje vise po kavama, a imamo djecu. Teško je biti samohrana majka i ispunjavati sve zadatke nasmiješena. Ali opet sa druge strane znamo za koga to radimo. Radimo za one koje obožavamo beskrajno, a to su naša djeca.

Pamela

Komentari

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)