Undo…

Koliko se puta u životu zapitate “šta bi bilo kad bi bilo”? Da ste nešto drugačije rekli, uradili, da ste na drugačiji način postupili, napravili drugačiji izbor? Sigurno često. Jer mi, ljudi kao ljudi, stalno se preispitujemo, stalno razmišljamo da li smo dobro odabrali i uradili, i naravno uvijek mislimo kako je moglo biti drugačije i bolje. No da li bi bilo? I šta da imamo opciju “undo”? Da li bi je koristili?

Ljudska psiha je vrlo osjetljiv teren. Skrojena tako da drži čovjeka stalno na “online” modu tjerajući ga da razmišlja i da nikad ne bude zadovoljan. Zašto sad na primjer, nešto kad uradimo ili kad nešto odaberemo ne budemo zadovoljni? Znači to je tvoj izbor, tvoja odluka i opet ti ne odgovara? Da li je to do tebe kao do osobe ili je u pitanju nešto drugo, nešto više od tebe samog, nešto što generalno opterećuje pleća cijelom čovječanstvu? Oduvijek mi je to bilo interesantno i iritantno u isto vrijeme.

Zašto se preispitujem nakon odluke? Zašto kad kupim haljinu i dođem kući ja razmišljam da li sam mogla negdje kupiti povoljniju ili ljepšu? Zašto žalim što nešto jesam ili nisam uradila tek kad to više nije važno? Zašto uporno govorim “Eh da sam to tada, sada bih mogla ovo sada”, kad je očigledno da nisam i da sada više ne može. Zašto mi ljudi uporno živimo u prošlosti zanemarujući sve te silne prilike u sadašnjosti?

Dobro možda samo ja komplikujem stvari. Možda je do mene. No sada pitam vas, jer znam da se i vi pitate isto, šta biste uradili da imate u svom životu opciju “UNDO”? Da li biste pritisnuli taj taster? No dobro razmislite prije nego mi date odgovor. Jer neće se samo djelić vratiti onaj koji vama odgovara, nego vraćanje jednog vremena i jedne radnje za sobom povlači i ostale. Povlači sve što ste sada, sve što znate, sve što umijete, sve ljude oko vas. Znajte da ste što ste uradili, sve što ste napravili, svaka odluka koju ste donijeli, svaki teret koji ste ponijeli, sve to je učinilo da budete osoba koja ste sada. Da budete takvi kakvi jeste. Da budete tu gdje jeste. I s razlogom ste donijeli te neke izbore koje vam se sada možda čine nelogičnim. Zato prestanite da preispitujete sami sebe,i prije svega prestanite da se time mučite.

Ništa vam dobro neće donijeti, jer opcija UNDO u stvarno životu ne postoji. Sve što se desilo, desilo se sa razlogom. Nešto vam je donijelo znanje, nešto iskustvo, nešto vam je otvorilo oči, nešto vas je nečemu naučilo. I na kraju krajeva, sami ste donijeli takve izbore, a kome drugome možete više vjerovati no samome sebi?

Možda je sreća što ta opcija ne postoji. Jer ja mislim da ovo čovječanstvo nikada ne bi krenulo naprijed ka budućnosti od stalnog vraćanja u prošlost nezadovoljnog čovjeka. On kao on, nikad se ne bi vratio dovoljno daleko…

Aleksandra Bursać


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape