Obrni okreni, vratim se domovini. Ljudima koji su živjeli pod ovim obroncima i učinili istoriju moje zemlje vječnom. Imali smo se, kažu čime pofalit kroz vjekove. Moja je zemlja mala i brdovita a istorijske žene snažne i prelijepe.

Jedna od njih, koja je značajno uljepšala istoriju kroz školske dane bila je Jelena Savojska. Suvoparna štiva nisu govorila o emocijma medjutim moglo se naslutiti čemu teže. Istoriju pisu pobjednici, čula sam milion puta, medjutim narod je pisao i pričao što je htio. Pobjednici ne bi ni postojali da nije bilo naroda. Ni tad ni sad.

Rođena u dolini bogova na Cetinju kao šesta ćerka knjaza (kasnije kralja) Nikole i kraljice Milene. Sa samo četiri godine bila je svjedok rata u Crnoj Gori, pa se vjeruje da je u najranijem djetinjstvu razvila empatiju ka narodu, ljubav prema nižem staležu što će je kasnije tokom života vinuti medju svetice. Voljela je da ide u cetinjsku čaršiju, pa pazari voće i da se druži sa običnim ljudima. Za vrijeme rata pomno je pomagala majci i sestrama u njegovanju ranjenika a postoje zapisi kako je znala onako malena po cijelu noć da ostane budna ako bi kome trebalo dodati vode.

Vezanost za porodicu, posebno sestre opisana je u crnogorskim pjesmama. Kao najvoljenije dijete u familiji uživala je posebnu naklonost svog oca, pa joj je vrlo rano dozvolio da koristi knjige iz Njegoševe biblioteke i omogućio joj društva francuskih guvernanti. Njena rana zainteresovanost za učenje uzrokovala je da sa samo deset godina bude poslata u djevojački institut u Peterogradu.

Na svjetskoj izložbi slikarstva u Veneciji upoznala je italijanskog princa Viktora sa kojim se zbližila na ruskom balu 1896.

U istorijskim zapisima stoji da je ovaj brak bio poželjan sa obije strane , te da je Jelena voljela Viktora i on nju dok se u nekim pjesama govori kako je udaja bila protiv njene volje.

“Uzalud mi zlatna kruna i palate i dvorovi, Lovćenu me srce vuče đe se viju sokolovi.”

Kaže pjesma i dodaje da bila zapravo zaljubljena u perjanika očeve garde kojeg je nerado ostavila na Cetinje i pošla da vlada Italijom.

U međuvremenu italijanske novine su pisale da princ do 24 godine nije želio brak i da se gnušao pomisli na to. Udajom za princa, Jelena Petrović postaje Jelena Savojska i uzima njegovu katoličku vjeru. Par je živio u velebnom dvoru u Rimu, zaklonjen parkovima i sportskim terenima. U tišini i miru svoga doma

Jelena je rodila dinastiji Sevoja petoro djece i tako obezbijedila naslednike.

U zemljotresu koji je pogodio Mesinu i razorio ga skoro do temelja, kraljevski par je 20 dana bio na ulicama i pomagao narodu. Jelena je njegovala ranjenike, obavljala bolničke poslove i pomagala porodicama stradalih. 50 godina nakon toga podignut joj je spomenik u Mesini kao vječni dokaz njene dobrote i požrtvovanosti. Zagrljene figure kraljice i djevojčice koju je spasila sopstvenim tijelom od naleta grede ostale su ovjekovječene na trgu Sedjola.

Tokom čitavog svog života Jelena je bila omiljena kraljica Italije, svojom dobrotom, humanitarnim radom i dobročinstvom ostala je upamćena do današnjih dana.

Poznato je da sav novac koji je dobijala od kralja za lične potrebe davala siromašnima , sama je opremila bolnicu od 250 kreveta a svoju djecu je tokom čitavog života učila da budu humana. Kralj je jedne prilike izjavio: “Ako Jelena ovako nastavi da pomaže svima propast ćemo svi”.

Veliki institut za liječenje raka dan danas nosi njeno ime.

Zasluge Jelene Savojske za italijanski narod bile su tolike da je katolički biskup Rišar iz Monpeljea inicirao da se proglasi za sveticu.

Postoji podatak da je kraljica 1937. godine od pape Pia XI dobila zlatnu ružu za svoj humanitarni rad i to na 40-godišnjicu braka.

Nemila dešavanja u njenom životu na žalost nisu izostala. Otac joj je ostao bez krune kad je Crna Gora kapitulirala pred austougarskom vojskom 1916. a on izbjegao u egzil u Francuskoj odakle se nikad nije vratio. Vladavina njenog muža okončana je 1946 godine kada je potpisao abdikaciju i napusio zemlju sa kraljicom.

U Aleksandriji su živjeli skromno, bez svoje djece i unučadi. Kraljica se bavila ribolovom , pa je čak i u izgnanstvu pomagala siromašne , dijelila novac prosjacima na ulicama i bila izrazito osjetljiva na djecu siročad. Tamo je saznala da je njena kćer Mafilda umrla ostavivši za sobom troje djece.

Nakon smrti njenog muža nastavlja samački život u Francuskoj gdje i umire.

Heroine hodaju svijetom. Danas i zauvijek.

Jovana Šekularac

Photo: Wikipedija, Google

Komentari

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*