Fejsbuk revolucionari…

Danas niti sam ironična, niti sam kritična. Danas se samo čudim. A to nije dobro. Definitivno nije dobro. Ovaj vikend su velebni Kroejšn Lokalni izbori. Što bi značilo da naivni Kroejša puk misli da bira nekakve gradonačelnike, načelnike i župane i da si sam kroji sudbinu – malo morgen. Sudbinu smo si skrojili odavno i uz nekoju iznimku u nekom selu ili možda čak i gradu, neće se desiti ništa. Samo će u fotelje sjesti isti ili novi ljudovi. Vrtići, škole i nogostupi, gradit će se opet po fazonu – e ove volim, tu može novi asfalt, a ovi nisu glasali za mene – e tu ne može, nek hodaju po govnima – jebe mi se! Toliko o revoluciji.

Uglavnom, gledam malo liste za izbor u svom gradu, pa se divim prosjeku starosti, ovih naših “novih” kandidata. Dobna granica je nekih mlađahnih 85. Sve friško iz škole, neki čak iz jaslica. U naponu snage i naletu ideja. Spremni su da otrče maraton do staračkog doma. Budućnost nam je svijetla i sigurna!  – nema što.

Taman da se pobljuješ i da ti bude loše opet za pet minuta. Čast iznimkama, ima ih, jedna lista, ali nju ne bih baš smjela puno reklamirati jer sam i sama na njoj. Pa da budem fer jelte? Ipak sam ja samo piskaralo, previše poštena da bi ikad bila dobar političar. Prosjek starosti – 32 godine. Mladi, obrazovani, puni ideja. Dovoljno. I još k tome neovisni. Nema čizme nijedne korumpirane stranke. Da čovjek ne povjeruje da i to postoji. Ali eto ima i toga.

I to je ono čemu se zapravo čudim. Mladi gdje ste? Mijenjali bi nešto? A što točno? Da krenete prvo od sebe? Izađete iz kafića i skinete se s Fejsa, gdje ste moćni revolucionari i ekšli poduzmete nešto? Za sebe prije svega. Jer lako je dizati fejsbuk revolucije, ali time nećete postići ništa. Ne dok vam na ključnim mjestima sjede penzioneri koji su zaposlili svoje rođake, začete incestom koji ne znaju ni gdje na dokumentu treba lupiti službeni pečat – ako ih uopće jednom godišnje zateknete u kancelariji, jer inače su negdje na kavi, ako ne na moru – o trošku građana naravno.

Vi bi nove škole, vrtiće i sportske dvorane? Vi bi obični jebeni nogostup? Pa sigurno ćete ga imati dok klikate FarmVille i svađate se tko je gluplji, Amerikanci ili Rusi? Sve ćete vi to riješiti sa dva klika. Uključit ćete CAPS LOCK, pa će političari znati da ste ljuti, jer se derete na fejsu i prepast će se jako i odmah će ići otvarati nova radna mjesta.

A onda će moj voljeni Svizac, tamo negdje u Alpama, opet zamotati čokoladu u omot. Bloger Krule će napisati neki duhoviti status o vašem uspjehu, Rudanica vas javno ismijati, to će prenijeti svi ostali kvazi portali u Regiji i to će biti kraj vaše revolucije!

A političari, oni s početka mog teksta, još uvijek mladi i vitalni u svojim ranim devedesetima, živjet će sretno i debelo, nadasve bogato na račun vas revolucionara, do kraja vaših jadnih i bijednih, mlađahnih života.

Vaša baština bit će neprocjenjiva. I vječno zapisana u Facebook enalima.

I zaista se još uvijek čudite što nam je ovako kako je? Jer politika je kurva, zašto bi se itko normalan njome bavio je l’ tako? Oni koji probaju su ionako lopovi sami po sebi, to im je u genetskom kodu. Wrong! Politika je takva jer si baš ti koji ovo čitaš i križaš se dopustio da u njoj sjede penzići i lopovi. Jer ne dižeš dupe s kauča i jer te nije briga za ništa osim tvoje vlastite guzice.

Ma baš me briga što te ovo ljuti. Baš me briga što ti istina grize oči i što si se sad nakostriješio k’o puran. Konačno od tebe reakcija na nešto izuzev listića iz kladionice.

Znaš zašto se nikada ništa ne mijenja? Jer se mi ne mijenjamo. Nama je sve dobro. Da nas toljagama mlate po šupljim glavama i to bi nam bilo dobro. Dok god je pive, fejsa i revolucije – sve je dobro.

E pa onda se nemoj molim te žaliti u ponedjeljak, kad se zbroje glasovi. Nemoj slučajno da vidim tvoj jebeni status o tome kako uvijek pobjeđuju isti i kako je uvijek sve ovako – tako je jer si ti takav.  Lijen. Nezainteresiran. “Veliki” fejsbuk revolucionar.

Zaslužuješ da živiš ovako. Da te se za ništa ne pita i da ti se uvede i porez na disanje. I sad kad sam te tako jako razljutila i uvrijedila i pobrojao si mi sve bogove i sterao me u materinu, sad brže bolje otrči do kladionice, ako je tvom starom ostala koja kinta od one jadne penzije. Možda uspiješ stavit deset kuna na Dinamo… nešto im se sreća okrenula zadnjih dana je l’ ?

Primi moju sučut, o Kroejšn junačino!

Marija Klasiček

 

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...