Gola istina…

Vraćali smo se s popodnevne cuge iz obližnjeg kafića. Nina je predložila da danas budemo kod nje jer si je morala još nešto srediti doma, pa su ovako to, kako je rekla uz smiješak, ”dvije muhe jednim udarcem”. Taman kad je gurnula ključ u bravu čuo sam kako su se zalupila vrata jednog od parkiranih auta, par metara dalje od nas.

– Vidim da si me brzo zaboravila! – uzviknuo je mičući kapuljaču s ćelave glave.
– Toni!? Zašto si došao? Ostavi me na miru već jednom! – viknula mu je.

Bio je negdje mojih godina. U sekundi sam primijetio onaj tipični ”junkie kvazi wannabe gangsta” look. Traperice i gornji dio trenirke, mala ”koza style” bradica, na lijevom uhu mu je blještala neka jeftina naušnica, a uzduž lijeve strane vrata imao je ”tribal” tetovažu. Ah, jedan od onih ”jebača rumene kadulje” iliti, po domaći, ”jebivjetra”.

– Je l’ te barem dobro ”servisira”!? – nastavio je cinično.

Istog momenta pojurio sam prema njemu poput razjarenoga bika.

– Pazi na jezičinu majmune! Tvoja priča je odavno završena! – vikao sam unoseći mu se u facu.
– Ahahah! Ajde dečko, smiri strasti, ne želiš imat’ posla sa mnom. – rekao je uz podsmijeh.
– A je l’? Ti si ovdje kao neki ”big boss”? Voziš tu zastarjelu ”kockicu” i kao primio si Boga za bradu? Da si išta valjao ne bi sad tu stajao sam k’o zadnje govno. Uostalom, koliko jadan moraš bit’ da uhodiš bivšu curu, Ustvari, žalim te, da. – rekao sam mu.

– Ma jebem ti mater…! – uzviknuo je i pokušao sam me zgrabiti za vrat. – Zgrabio sam mu ruku.
– Ma kome ti mater!? – kriknuo sam bijesno i opalio ga šakom u glavu.

Srušio sam ga na pod i nastavili smo se valjati. Sve se odvijalo munjevitom brzinom. Ni ne znam koji je dobio ”veću porciju” od nas dvojice. Nije ni on meni ostao dužan, zaradio sam i ja ”štambilj” ispod oka.

Kako mrzim ovakve debile! Takozvane ”muškarčine”!

– Smirite se više obojica! Ponašate se k’o mala djeca! – vikala je Nina.

Nakon par minuta natezanja trgnuli smo se i pustili jedan drugog. Digao sam se s poda i tresao prašinu sa sebe.

– A šta se ti javljaš! – reče Nini dok se ustajao.
– Sad tu tjeraš neku zrelost i ozbiljnost! Zašto mu ne pokažeš svoje pravo lice!? Zaboravljaš tko si i što si bila!? Ha!? – vikne joj.

Nešto me probolo iznutra. Problijedio sam na moment. Pogledao sam u nju, pa u njega. Počela je plakati.

– Da ”frende”! Nisi ti još upoznao pravu Ninu. Nije ti se pohvalila kako je prije rado širila noge na party-jima nakon par pošmrkanih ”lajna”? Kako sam je uhvatio golu s dvojicom dok nije znala za sebe? Kako je primala s guštom ne samo jednog nego više njih? Nije ti to rekla!? – reče uz podsmijeh.

Izbacio me iz takta. Noge su mi se odrezale na moment. Osjetio sam neki udarac iznutra. Nina je briznula u plač. Okrenuo sam se prema njoj.

– Nina, reci mi da ovaj kreten laže. – rekao sam mirnim glasom.

Nastavila je plakati još jače. Nije rekla ništa.

– Nina!? Reci mi da to nije istina! – povisio sam ton.

Toni se nastavio cinično podsmjehivati.

– Da, da, stari moj. Tvoja Nina je bila radodajka prve klase kad bi se malo opustila. Žao mi je što sam ti ja to morao servirati. – obratio mi se opet.

Nisam znao da li da ga u tom momentu opalim po njušci ili da mu zahvalim što mi je bacio svjetlo na pravu sliku.

– Da ”draga”! Možeš se mijenjati, možeš bježati, ali ne možeš pobjeći od sebe! Uvijek si bila i uvijek ćeš i biti, ”djevojka za zabavu”! – vikao je prema njoj.

– Šuti više i gubi se odavde, mamu ti tvoju! – bijesno sam opet krenuo prema njemu. Zakoračio je unatrag i počeo se povlačiti prema autu, smijući se.

– Sretno stari s ovom! Ak’ ništa drugo barem je prava majstorica u seksu, ima dosta prakse hahah! – reče.
– Vidimo se opet ”draga”, kad ti dosadi s jednim slobodno se javi! – viknuo je iz auta i odjurio u nepoznatom smjeru.

Ostao sam stajati na mjestu, k’o kip. U šoku, i razočaran. Nina je još uvijek stajala pred vratima i plakala.
Krenula je prema meni preplašenim koracima.

– Oprosti mi, molim te… – rekla je ucviljenim glasom – To više nisam ja, to je prošlost koja me proganja… Pokušala me zagrliti. Maknuo sam joj ruke i odgurnuo je od sebe.

– Zašto mi nisi rekla? Zašto si mi lagala? – upitao sam je ozbiljno.
– Zato jer sam se bojala da ću te izgubiti… – govorila je kroz plač

Šutio sam. Još uvijek nisam mogao vjerovati. U trenutku mi se cijela njena slika u glavi razbila na tisuće komadića.

– Da li ćeš mi ikada moći opet vjerovati? – upitala me suznim očima.
– Ne znam… Samo znam da sam razočaran… Ne, niti ljut, nego razočaran… – odgovorio sam.

Okrenuo sam se u drugom smjeru i počeo se udaljavati.

– Oprosti, molim te… – plačljivo je rekla još jednom.

Nisam ništa odgovorio. Nastavio sam hodati. Sam, kao što sam već i bio navikao prije nje. Toliko o ljubavi i povjerenju.

Trebam vremena. Treba mi samoća, da preispitam samog sebe…

Šaptač

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...