Povratak kući…

Činilo mi se da sam zapela. Ovdje i sad. Ni naprijed ni nazad. Sve s njim je bilo – toliko znano da je bilo bolno za istrpjeti. Kavu je kuhao na isti način, sjedao je točno određenim ritmom na stolicu nasuprot mene, pa listao novine a zatim jeo jedan te isti, bljutavi kroasan bez punjenja. Bože, zar nije jedno jutro mogao kupiti kroasan s čokoladom? Meni, toliko željnoj pustolovina, život s njim postao je tako jebeno monoton! U meni je sve vrištalo.

– Ideš? – pitao me tim svojim lijenim, britanskim naglaskom.

– Mhm… – odgovorila sam bezvoljno. Morala sam se maknuti od njega i iz tog stana što prije. Pluća su mi očajnički tražila zrak, a mozak – najkraći put za bijeg.

– Želim ti lijep dan. – izgovorio je s najširim i najiskrenijim osmjehom na svijetu.

– Hvala. – rekla sam suhoparno i utisnula mu poljubac u obraz. Bože, kako prekinuti vezu s gospodinom savršenim i jednako toliko dosadnim?

Šljapkala sam niz ulicu. Asfalt je bio mokar nakon kiše a lišće je već počelo opadati sa stabala. Pirio je neki lagani vjetrić. Rana jesen. Voljela sam ovo doba godine. Boje koje je donosilo i neku živost, nakon ljetne sparine i usporenosti. Nakon vlažnog i ljepljivog zraka, ovaj je mirisao svježinom. Pluća su se punila dubokim, pravilnim udisajima. Van tog stana i dalje od njega, osjećala sam se živom. Krv mi je kolala venama, a srce radilo snažni kabum u prsima.

Veselila sam se vikendu kod svojih na selu, daleko od grada i poprilično daleko od njega. Željela sam da ovaj dan proleti pa da sam već u prvom jutarnjem vlaku i jurim daleko od Zagreba….

***

Svemir nekad čuje naše želje, tako mi je jučerašnji dan doslovno prohujao. Imala sam milijun testova za ispraviti i morala asistirati na kolegiju, dekan je opet imao neku svoju prezentaciju, a naravno i dalje odbija pročitati upute koje sam mu sastavila za korištenje projektorom.

– Star sam Hanice, neka ti to znaš, ionako ćeš me uskoro zamijeniti. – bio je suviše optimističan. I sami smo znali da izbor dekana ne ide po simpatijama.

I tako sam sad sjedila ovdje, u ne toliko starom Zagorskom cugu i bježala iz Zagreba. Doslovno. Mama je bila oduševljena što dolazim kući i znala sam da sprema sve one svoje delicije koje obožavam. Još kojih pola sata i buraz će me dočekati na stanici. Brdašca, svjež zrak, gusta borova šuma i šetnje skroz do dvorca. Dani ispunjeni smijehom, obitelji i mirisom mamine štrudle. Milina.

***

– Ovo je bilo preeefino… – ispalila sam kao iz topa, ispuhujući, dok su se mama i buraz smijali na glas. Zagrlila sam mamu i namignula joj, a ona je samo šutke skupila tanjure sa stola. Vukla sam se na dvorište, da udahnem svježeg zraka i da malo splasne težina koju sam natrpala u svoj trbuščić. Osjećala sam se kao da sam opet dijete.

– Ždero! – čula sam buraza kako dovikuje i samo se okrenula i pokazala mu srednji prst. Odlučila sam da moram potrošiti sve čime sam preopteretila želudac i sjurila sam se niz brijeg. Misija – spustiti se skroz do potoka u dolini.

Pod brijegom bilo je mnogo grmova šipka i divljih ruža, u zraku se osjetio miris dunja a u pozadini negdje zvukovi tupih udaraca. Spustila sam se stazom do potoka i sjela na travu. U trenutku sam zaboravila sve. Zagreb. Njega. Posao. Obaveze. Probleme. Ništa nije postojalo. Samo mirisi iz djetinjstva i stari brdski potok.

I oni tupi udarci.

Osvrnula sam se oko sebe, ali nikoga nije bilo. Ustala sam, otresla zemlju i travu s traperica pa počela virkati uokolo. Od nekud su ti zvukovi morali dopirati. Konačno sam ga nakon desetominutne potrage, ugledala. Visok, kršan momak, gol do pasa, stajao je ispred mene sa sjekirom u ruci. Okrenut mi leđima, vrijedno je radio. Cijepao je drva i bio potpuno posvećen svom poslu.

Prizor je bio sexy. Jako sexy. Sjela sam na kamen i zapiljila se u njega kao školarka. Neko je vrijeme tako radio, a onda se okrenuo i pogledao me zbunjeno.

– A tko si sad ti? – rekao je čistim, književnim naglaskom. Nikakav domorodac, šteta. To je ubilo dio fantazije.

– Hana. A Ti? – pružila sam mu ruku i nasmiješila se.

– Boris. – odgovorio je kratko i skinuo rukavice, pa mi pružio desnu ruku, a zatim navukao rukavice opet i okrenuo se raditi. Moja pojava nije mu bila nimalo zanimljiva. Latio se svoje sjekire a ja sam uzdahnula. Zaobišla ga u kratkom luku i vratila se do potoka. Bila sam stvarno nepristojna, što sam zapravo očekivala?

Spustila sam se na travu i kroz neko vrijeme, zaspala.

***

– Pa Hana, možda je vrijeme da ideš doma. – trgnuo me neki glas. Nisam mu mogla razaznati lice jer je posvuda oko mene bio mrkli mrak. Zatim me osvijetlio baterijom, pa sam onako pospana shvatila da me Boris promatra sa smiješkom. Zapravo umire od smijeha.

Pružio mi je ruku i u sekundi sam bila na nogama.

– Inače si voajer ili to samo kad se vratiš svojima na praznike? – počeo me zadirkivati.

– Voajer? Pa samo si cijepao drva. I od kud znaš tko sam? Rekla sam ti samo ime.

– Hah, a man knows, what he wants to know. – šapnuo mi je na uho i namignuo, trudeći se da mi osvjetljava put uzbrdo. Išli smo prečicom i brzo izbili na čistinu ispred moje kuće.

– Ovdje se rastajemo. – rekla sam sva važna, a on je opet prasnuo u smijeh i odšetao ravno u moje dvorište, ostavio otvorenu vrtnu ogradu i odšetao u kuću. Zinula sam u čudu i krenula ljutito za njim.

– A pa vi se znate? – smijao se Krešo.

– Da imala sam čast. Nego tko si ti? – okrenula sam burazu leđa i upitno gledala Borisa.

– Ispomoć. – Nasmijao se na glas i otišao pravac kupaonice. Okrenula sam se prema burazu i upitno ga promatrala.

– Seka daj si mira. To mi je frend, delamo skupa. Samo ti dođeš doma na praznike. – namignuo je a ja sam ga opalila šakom po leđima i otšljapkala u kuhinju. Mama je gledala svoju omiljenu seriju, a ja sam se uhvatila spremanja večere.

– Kad dolazi tata? – pitala sam.

– Sutra navečer, imaju još nekaj za delati. – mama je odgovorila umorno, pa sam je otpravila u krevet i dečkima servirala klopu. Pričali su i smijali se. Na tapeti je bilo tračanje nekog frenda.

– Baš ste babe. – rekla sam i stavila na stol pred njih štrudlu koju je mama jutros pekla. Nestajala je iz sekunde u sekundu, pa sam zgrablila jedan komadić shvativši da ću inače ostati gladna, s obzirom da nisam htjela večerati s njima. Kad su pojeli, uhvatila sam se pranja suđa i mozgala kako bih sutradan mogla prošetati do dvorca ili možda ići u potragu za vrganjima. Mogla bih popodne mami pomoći oko čišćenja vrta. Mogla bih svašta…

Čula sam dečke kako se pozdravljaju i Krešine teške korake koji se uspinju na kat. Čula sam i Borisovo disanje metar iza mene, na fotelji.

– Ti nisi umoran?

– Ne.

– Još uvijek gladan?

– Možda.

– Pa mislim da ima svašta nešto u frižideru, ček da pogledam… – okrenula sam se i posegnula ali on me zaustavio.

– Ne tako gladan. – šapnuo mi je na uho, a meni je tijelom prošla struja. Poljubio me u vrat i ja sam se skamenila. Bio je otvoren i direktan i bio mi je potpuni stranac.

– Oh… promrmljala sam zbunjeno.

– Sorry, izgovorio je. Ne znam koji mi je vrag.

Okrenula sam se prema njemu, dobro ga promotrila. Bio je jebeno zgodan. Ali baš onako, filmski. Visok, crn, izraženih zelenkasto modrih očiju, pravilnih crta lica, jakih, mišićavih ramena i snažnih ruku. Kraj njega osjećala sam se malenom i nevidljivom.

Odjednom sam uhvatila samu sebe kako se penjem na prste i ljubim ga. Nasmijao se. A zatim mi uzvratio poljubac. Obujmio me rukama, a ja sam svoje stavila njemu oko vrata. U sekundi nevina znatiželjna pusa, pretvorila se u jake, gladne poljupce. Lijevom sam ga nogom obujmila i privukla bliže k sebi, a on me čvrsto uhvatio za dupe i pritisnuo o zid. Ljubili smo se kao da se želimo pojesti. Smetala mi je njegova majica, pa sam ruke sve više zavlačila pod nju. Zatim više nisam mogla izdržati i jednostavno sam je razderala.

Nasmijao se, okrenuo me u zraku i spustio na stol. Smiješna misao prošla mi je glavom, kako su on i moj buraz – njegov frend, prije svega par minuta ovdje sjedili, jeli štrudlu i nekog ogovarali. Nasmijala sam se. On me pogledao zbunjeno ali samo sam ga ponovno poljubila. Željela sam ga. Jako. Nisam takvu želju osjetila odavno. Ništa drugo nije postojalo osim goruće potrebe da ga osjetim, na sve načine, da ga osjetim u sebi, sad i odmah.

Spustila sam ruku na njegove prepone. Osjetila sam ga nabreklog i spremnog ispod njegove trenirke. Strgnuo je majicu s mene i pokušavao mi otkopčati grudnjak.

– Prokletinja. – rekao je a ja sam se nasmijala.

– Zašto to uopće nosiš, imaš savršene sise. – mrmljao je i ljubio mi bradavice. Rukama mi je snažno stiskao grudi toliko da je boljelo, ali mi je godilo. Puštala sam ga da radi što god želi. Zgrabila sam ga za rub trenirke i pokušala je povući dolje. Nasmijao se i odmaknuo od mene, svukao je trenirku i bokserice, a ja sam se lecnula… bio je stvarno obdaren. Instinktivno sam kliznula na koljena i obujmila ga rukama, počela sam se igrati a on me uhvatio za tjeme. Stavila sam ga u usta i liznula, pa još jednom, pa onda do kraja, pa mu počela pušiti, a drugom sam ga rukom držala za dupe i zabijala mu nokte u kožu. Pasalo mu je. Stenjao je i zanio se, a onda me u jednom trenu zaustavio i grubo stavio na stol. Otkopčao mi je traperice i doslovno ih strgnuo s mene. Primio me za koljena i naglo mi rastvorio noge, pa jezikom prošao preko grudi, pa preko trbuha, pa se onda spustio do moje mačkice.

Osjetila sam njegov jezik na svom klitorisu i doslovno poludjela. Klizio je tako savršeno, kao da točno zna što mi paše. Izvijala sam se i stenjala. Htjela sam ga i znao je to, ali nije htio. Ne još. Gurnuo mi je prste u mačkicu i ja sam poludjela.

– Hoću te! – vrisnula sam.

– Ššššš maleno…. čut će te. Stavio mi je prst na usne a zatim me poljubio, ugrizla sam ga za usnu i uhvatila za ramena, vukavši ga na sebe. Nasmijao se i udovoljio mi. Uhvatio ga je rukom i gurnuo u mene. Umalo sam eksplodirala već tad. Zabijao se u mene i stenjao. Nevjerojatno smo si pasali. Miris njegove kože. Tvrdi stol ispod mene, njegova težina na mojim prsima i njegovi zubi na mom vratu. Nikad bolji seks. Htjela sam da ovo nikad ne prestane. Počeo se sve jače i brže zabijati u mene, uhvatila sam ga za ramena i pratila tempo, a onda sam u jednom trenu jednostavno eksplodirala. Tresla sam se i izvijala, dok su moji kukovi imali um za sebe i zajedno s njim imali neki svoj divljački tempo. Osjetila sam da je svršio. U meni. Klonuo je glavom na moje grudi i šapnuo: Odlična si.

Nasmijala sam se, osjećajući kako u meni sve još uvijek pulsira i kako je on još uvijek u meni. Nisam htjela da to stane, ne još. Samo sam nježno nastavila tempo i počela ga ljubiti po vratu. Znala sam da ga tako ponovno mogu napaliti. Uzvratio je iako još nije bio spreman za to… ali nije ga vadio iz mene, pratio me. U jednom me trenu podigao sa stola i pritisnuo o zid. Osjetila sam da mu se ponovno ukrućuje i uhvatila sam ga rukama za dupe, tjerajući ga da se zabija duboko i jako u mene. Udovoljio je a ja sam stenjala. Jako i jako sam ga željela što dublje u sebi. Svršio je, prije mene, nije mogao izdržati, a zatim me spustio na pod i prstima mi klizio po klitorisu dok nisam eksplodirala. Još jače nego prvi put.

– Jebeno upoznavanje. – šapnula sam.

– Ne bunim se. – rekao je i poljubio me.

U tom trenu netko je upalio svjetlo…

Nastavit će se…

Fantasy

Komentari

Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom :)

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete