Nisu bili moji…

Postoje svjetovi u koje se nikada neću uklopiti. Postoje gradovi i otkucaj njihova srca; postoje ljudi i njihove sudbine koje me nikada neće prisvojiti. Oni na koje ću uvijek šutjeti kada bi trebalo govoriti, a govoriti onda kada bi trebalo šutjeti. Sjećam se kako mi je majka običavala govoriti: „U redu je. Samo govori što želiš i misliš.“ Šutke sam kimala glavom.

Nekada je, naime, najteža stvar na svijetu bila prevaliti svoje mišljenje preko usana. Ukalupiti se negdje gdje su ti nametnute mjere pretijesne. Na mjestu gdje te žulja, svrbi i peče.

Ne da ti mira.

Nekada je tome i danas tako.

U tuđim me svjetovima ne puca neka posebna iskrenost. O koliko li je samo situacija bilo kada je trebalo pričati, a ja sam šutjela šćućurena u gomili. Bilo je i onih drugih za kojih bi pričala kada su svi ostali na granici pristojnosti i usiljene nervoze čekali da zašutim. Pucketali su prstima. Cvokotali zubima. Tapkali nogama na mjestu. Nisam ih vidjela, baš kao što oni nisu vidjeli mene.

Hoće to tako… jer neke se tuge teško prelijevaju iz srca van pa kada napokon krenu, kada se zapekli čep odvali, praktički je nemoguće zaustaviti bujicu. Nisu to bili moji svjetovi. Oni u kojima nikada nisam pogađala trenutak šutnje i trenutak govora.

Moje sreće ondje nisu bile polegnute.

Poput tek niklog cvijeta za čas bi istrunule.
Ili šutnjom presušene.
Ili govorom oblivene.
Kakogod…

Nisu to bile moje pobjede ni moje adrese. Moje prezime na portafonu i moj stol u uredu. Moja zauvijek prijateljstva i moje najdublje ljubavi. Nisu to bile bitke koje su meni predstojale. Neka su se druga srca i neki su se drugi umovi za njih trebali isprsiti.

Ti svjetovi nisu bili moji.

U njima sam bila poput zalutalog stranca. Stranca koji stoji u kutu i šuteći promatra, dok se napokon ne razveže i na samo njemu poznatom jeziku ne izvergla svoju tužnu sudbinu.

Nisu bili moji…

Ti su ljudi i njihove sudbine činile da se osjećam kao gost u vlastitoj koži. Ti su gradovi i otkucaji njihova srca činili da kao malo dijete vapim za vlastitim domom.

Nela Baričević

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...