Samo žena…

Onaj čarobni trenutak jutarnje tišine ukradem samo za sebe. Dok još svi spavaju, polako se iskradem, skuham kafu i tako nekoliko trenutaka samo sjedim i upijam njen slatki miris. Tada još uvijek nisam ni majka, ni žena.

Tada me još uvijek ne zanima tona poslova koje toga dana imam za obaviti. Tada sam ja samo ja. Okružena tišinom, mirom i spokojem, sklopljenih očiju dozvolim sebi da ne radim baš ništa. Tek nekoliko trenutaka tako da bih napunila baterije za taj dan. Uskoro će se čuti nježni plačljivi zov iza vrata sobe, to će moj mali gospodin da najavi svoje buđenje, prazan stomačić i punu pelenu, nedugo za njim javit će se i ovaj veliki sa sličnim zahtjevima I onda počinje radni dan. A sve do tada, ovako ću da sjedim, kradem trenutke, ispijam kafu i neću raditi baš ništa.

Aleksandra Bursać


Amazonke.com

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Comments

komentari

Protected by Copyscape