Return to sender…

U posljednje je vrijeme ovo živa tlaka. Pisanje kolumne. Da! Priznajem to na glas. Koliko god volim pisati, nekad jednostavno nemam više živaca nakon što obavim sve drugo. Imati i voditi portal je, hmm kako da to napišem a da bude dovoljno jasno, zvučno i moćno? Izazov. To je prava riječ – ovo je izazov. Uvijek iznova, svaki dan. 365 dana u godini.

Kako uspijevam napisati koliko toliko suvisli tekst? Ne znam. Jer oko mene uvijek zuji netko i priča sam sa sobom, o stvarima koje me uopće ne zanimaju i užasno zamaraju. Mobitel uvijek zvoni, kao što uvijek tiltaju i glupi messenger, Viber, WhatsApp, Skype i ostala čuda, stvorena da nemaš mira ni sekunde, a tišinu nemaš ni u svojoj glavi. Previše je to. Ljudi dosadni ste.

Ako vam netko ne odgovori na sms, to nije zato što to ne želi – možda jednostavno nema vremena. Možda nema kuna na računu? To ne znači da mu se onda trebate doslovno objesiti za vrat i daviti ga putem svih mogućih, dostupnih kanala. Ako nisam odgovorila na messengeru, neću se javiti ni na whatsapp, ni na skype. Jednostavno neću. Ne mogu, spriječena sam, ne da mi se, trenutno se možda baš češem po dupetu, a možda sam upravo dobila mengu. Pustite me na miru.

Poslovna komunikacija je jedno, ali od kad postoji sva ova tehnologija, imam osjećaj kao da sam cijeli dan na poslu. I svatko tko ima tvoj broj, misli da te ima pravo uznemiravati u svako doba dana i noći.

Iskreno često žalim za vremenima kad je svaka peta kuća u selu imala telefon, kad nije bilo neta i poruke su se slale po golubu pismonoši. Dogovor u pet sati kod igrališta, je bio dogovor u pet sati kod igrališta. A i ako nije bilo dogovora, svi smo se uvijek tamo našli. Jednostavno smo znali gdje tražiti. Nitko nije otkazivao pet do 12. Poštovalo se tuđe vrijeme i tuđi prostor.

Sad doslovno imam invaziju u svoj život od strane svakog. I jako malo ljudi se drži dogovora. Svi se predomisle u zadnji tren i onda ti jave da neće doći, a ti si već na pola puta.

Kako izgleda moj dan? Hmm, i za to bih rekla da je popriličan izazov. Jer nema dana kad ne rješavam neku krizu, elementarnu nepogodu ili nisam suočena s nečijim debilizmom. Ne bi povjerovali koliki problem može nastati oko neslanja samo jednog teksta na vrijeme! Koliki stres to može izazvati! Koliko vremena i hektolitara ispijene kave, stoji iza mene i održavanja ovog servisa živim, zdravim i funkcionalnim.

A ovaj portal, on je samo jedan dio mog svijeta. Tu su drugi poslovi, obaveze, ljudi, obitelj, prijatelji, On… zapravo da nema njega i par ljudi koji mi pomažu da funkcioniram, davno bih sve sterala u materinu i otišla živjet među Bušmane.

Ovako, eto me – tu sam. Upravo ponovno gledam kako mi vibrira mob i nos mi se namreškao u onu grimasu – skinite mi se, pišem!

Nekad mi doslovno dođe da ljudima počnem odgovarati s točkama, zarezima, uskličnicima ili da svima redom pošaljem zajedničku poruku – Go fuck yourself! Ali…

Pristojno sam odgojena. Iz poslovne komunikacije sam imala 5, a i volim ovaj portal. Barem za sad. Ne mogu jamčiti da Message s ovim sadržajem, ipak jednom neće otići na – Send to all!

Ali i tad ću vam se javiti, vjerojatno s Bahama ili iz nekog Ličkog sela. Kako god, bit će to znak da sam napokon našla svoj zen.

Pusam vas, uz zvuke Elvisovog hita 😀

Mary 


Marija Klasiček

Autorica, kolumnistica i nagrađivana umjetnica, Marija je vlasnica portala Amazonke.com i glavna urednica. Svoju ljubav prema umjetnosti, spojila je kroz pisanu riječ i note. Uz to što potpisuje sva svoja glazbena djela, aktivno sklada i za mnogobrojne estradne umjetnike. Za sve što napiše kaže: “To je napisao život… nisam ja.” 

Comments

komentari

Protected by Copyscape