Rođena kao hrišćanka 1506 godine, živjela je sa porodicom na selu do svoje 15 godine. Krimski tatari napadaju  njeno selo u Ukrajini, ubijaju joj roditelje na njene oči, pale svaku kuću do temelja i nju odvode u zatočeništvo. Sa samo 15 godina sa Krima je prodata Istambulu kao robinja.

Poznata još kao Roksanda što na turskom znači Ruska žena, ćerka hrišćanskog sveštenika sa dubokim uvjerenjima za hrišćansku vjeru, Aleksandra Lisowska će postati prva vjenčana žena Sultana Sulejmana Veličanstvenog u istoriji turskog carstva. Postaće vladarka jednog od najvećih vladara ikad, sultana koji je osvojio istok i zapad i učinio da turska imperija postane besmrtna sila zauvijek.

Dovedena od strane Ibrahim paše, upravnika Sulejmanovog dvora, kasnije njenog najvećeg neprijatelja i ljutog protivnika, kao jedna od 300 robinja. Tad počinje priča o jednoj nevjerovatnoj ženi koja je uspjela nešto što nikad prije i zadugo posle nje ni jedna žena nije mogla ni da sanja.

Vjerujem da se istinski zaljubila u Sulejmana čim ga je ugledala. O njenoj ljubavi prema njemu postoji mnogo svedočenja za života ovog para, vjerovatno da se nisu toliko voljeli ne bi ni mogli ispričati možda jednu od najljepših ljubavnih priča svih vremena. Kao i sve robinje ona je u haremu dobijala sve potrebno obrazovanje, svirala je harfu i učila islam.

Riđokosa Aleksandra, neobične ljepote, besprekorne inteligencije, vedrog duha i duhovite naravi nakon jedne večeri provedene u posteljini Sultana Sulejmana postaje Hurem što znači obasjana, nasmijana.

Sultanova miljenica i žena koju je lično sultan odredio da bude u posebnim odajama i namijenjena samo njemu. Lubav prema njoj sultan je opisivao pjesmama, pismima iz pohoda nepresušnim stihovima poznatog pjesnika kojeg je volio da citira obraćajući se Hurem.

Živjela je na dvoru kao konkubina dok nije rodila svoje prvo od ukupno petoro djece.

Tad postaje sultanija Hurem i započinje epoha njene vladavine nad Sulejmanom i cjelokupnim turskim cartvom.

Sultanova prva žena Mahidevran sa kojim je imao sina Mustafu, posle brojih spletki na dvoru poslata je sa sinom u Manisu i Hurem ostaje sama sa vladarom. Skoro pa sve robinje je poudavao za svoje paše i manje više je sve svoje vrijeme do kraja života posvetio upravo ovoj nevjerovatnoj ženi.

Godine 1530. bila je raskošna svadba, koju je Englez Sir George Yang komentarisao: „Ove nedjelje se u gradu desio jedan sasvim izvanredan događaj, koji je dosad nespomenut u istoriji  Carstva. Veliki gospodar Sulejman je jednu ukrajinsku robinju s Krima, neku Hürrem, načinio svojom caricom, i bješe bogato slavlje. Ceremonija je održana u saraju (dvoru) i veselje je prešlo sve do sada poznate mjere.

Sulejman Velinčanstveni  (1494- 1566, vladao je od 1520. do smrti), poznat i kao Sulejman Zakonodavac, mudar državnik, vojskovođa koji je osvojio Beograd i stigao do Beča, ovladao Sredozemnim morem i Persijom, strah i trepet za svoje podanike i evropske dvorove 16. vijeka, vješt zlatar i rječit pjesnik, zapisaće ove riječi u pjesmi napisanoj pod pseudonimom “Mahubi (u prevodu ljubavnik): “… ti si moje bogatstvo, moja ljubav, moja mjesečina, moj najiskreniji prijatelj,… ti si moje postojanje …moja jedina ljubav. Ti si najljepša među ljepoticama… Uvijek ću ti pjevati ode…”

Nakon svog uspona na osmanskom dvoru, Hürrem je u Evropi postala poznatija kao Rokselana (Ruslana). Sa sultanom Sulejmanom je imala šestero djece: Mehmed, Mihrimah, Abdulah, Selim, Bajazit i Džihangir. Postoje svjedočanstva da je sultan bio najprivrženiji ćerki Mirhimah.

Hurem je rađanjem jednog po jednog djeteta ostajala glavna na dvoru. Svaki pohod Sulejmana bio je uslovljen njegovim odlaskom sa dvora, a ona je ostala na milost i nemilost njegove porodice, majke i sestara koje su od početka do kraja žaljele njenu smrt. Okužena vjernim slugama, pametna i sposobna Hurem je uspijevala da ostane živa godinama dok nije postala toliko moćna da je pričalo da se lišće u šumi boji njenog glasa. U narodu je bila proglašena za vješticom, jer je sultan bio lud za njom, a kasnije je postala jedna od najomiljenijih sutanija ikad. Pravila je skloništa za siromahe, podizala hramove, davala ogromne količine novca za djecu i bolesn,e uspjela je kako sultanom tako i cijelim carstvom da vlada.

Imala je svoje ljude u Sulejmanovoj vladi, tajno je slušala i pratila sve njegove sastanke i uspijevala da direktno utiče na politiku Turske.

Spletkarenja na dvoru protiv nje godinama su je činjela jačom, jer niko nije uspijevao da je trajno nadmudri ili odvoji od sultana. Direktno je bila umiješana u smrt prvog vezira Ibrahima, koji je bio prvi sultanov čovjek, njegov najbolji prijatelj tokom života i nikad ne prežaljeni “brat”. On je bio oženjen sutanovom sestrom. Kasnije takođe, direktno je učestvovala u teoriji zavjere protiv Mustafe, sultanovog sina sa drugom ženom.

Svi sinovi osim Selima koji će naslijediti oca, boležljivog Džihangira i Abdullaha koji je umro još kao dijete, poginuli su u borbi za sultanov tron.

Sultanija Hurem nikad nije postala majka sultanija (majka vladara svijeta) što joj je bila najveća i životna želja.

Pored toga što je postala zakonita žena, prva u istoriji turskog carstva Hurem je jedina sultanija ikad, kojoj je poslije rođenja princa nasljednika dozvoljeno da ostane sa sultanom na dvoru cijeli život. (Majke su sa prinčevima išle u provincije u svoje dvorove).

Umrla je nedočekavši da vidi svog sina na prestolju. Postoji legenda da je u trenutku njene smrti na tren zaustavljen čitav svijet. Da niko nije disao, niti se kretao. Da je Sulejman pustio suze takve gorčine koje su mogle otrovati odraslog čovjeka.

Sulejman Veličanstveni je svoju miljenicu poslije smrti 17. aprila 1558. sahranio u mauzoleju čiji zidovi bi trebalo da predstavljaju radost raja. Sahranjen je pored nje na sopstveni zahtjev.

Tokom života pisao joj je stihove, pod pseudoninom Muhibi što znači ljubavnik.

Vjerovatno su oni najveći dokaz njegove bezgranične ljubavi za ovu neobjašnjivu ženu.

“Moja intimna družbenice, moje sve na svetu, moja ljubavi, moj sjajni mesecu,

Moja bliska, prisna prijateljice, moje sve na svetu, kraljice lepotica, moja gospodarice,

Gospodarice mog Egipta, moj Josife, moje sve na svetu, kraljice moga srca

Moj Stambole, moj Karamane (vilajet u Anadoliji), moja zemljo rimskih careva,

Ako umrem, Ti si moj ubica, o bezdušna, neverna ženo”.

Jo ❤

Komentari

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*