Rođena 2. novembra 1755. godine u Beču. Kao petnaesto dijete i jedanaesta ćerka Franca Stevana i carice Marije Tereze.

Majčin jedini cilj pored vladavine svog muža bio je da uda kćerke na važne dvorove u značajnim porodicama. Njene starije sestre udavale su se po evropskim dvorovima jedna za drugom i nizom okolnosti (jer su joj dvije starije umrle od velikih boginja) došao je red na Mariju Antonetu. Voljela je glamur i raskoš svog života, bila je svjesna svoje ljepote i znala da je da će o njenoj sudbini odlučivati njeni roditelji.

Tako je 1769. francuski kralj da bi učvrstio svoju vladavinu i spojio dvije velike porodice zaprosio Mariju Antonetu za svog  unuka.

Marija je krenula sa ogromnom pratnjom, dvorskim sluškinjama i guvernantama u Francusku. Kao simbol predavanja sebe novoj vladavini na granici je zatraženo od nje da se odrekne svega sa čim je krenula i da preko granice ne prenese ama baš ništa iz starog života. Pristala je na to, uz molbu koja joj je uslišena da zadrži psa.

Njen život je bio zanimljiv, vjerujem zbog toga što je veoma mlada došla u Francusku i što je dolaskom na francuski dvor počeo da se formira njen karakter.

Nakon velike i raskošne svadbe, na kojoj je bilo preko 1000 zvanica mladenci su poslati u bračnu postelju.

Međutim brak se nije konzumirao te večeri, ni godinama nakon toga. Njen muž je bio sitne građe i povučene, tihe naravi. Vjerujem da je bio prestravljen od svoje žene i svega oko sebe.

Marija Antoneta je uzaludno pokušavala da ga zavede kako bi mu rodila nasljednika.U pismima koje je slala svojoj majci opisivala je da je svako jutro oblače sluškinje, da je hijerarhijom određeno tačno koja smije da joj dira kosu, a koja da je oblači. Na ručkovima je mogao doći svako, pa se žalila da mora da se sprema za sav svijet, a da je politika nikako ne zanima.

Sa 19 godina nakon smrti kralja Luja XV Marija Antoneta je postala kraljica Francuske. Od samog krinisanja nje i njenog muža za presto postalo je jasno da je politika ne zanima i da neće uticati na muža na tom polju. Kako je postala kraljica počelo je sve češće da se povlači pitanje zašto nema djece, što je nju bacalo u očaj. Počela je prerušena da se iskrada iz dvora i da posjećuje opere i kabernete. Počela je da pije i da kocka i da nerazumno troši basoslovne svote novca. Postoji zapis da je za uređenje carskih vrtova po njenom naređenu potrošeno bogastvo. Trošila je pare na skupocjene haljine, nakit, kocku i balove koje je sama organizovala.

Takođe, postoji dokaz da je učesvovala u velikoj kocki koja je trajala 3 dana i koja je mijenjala vlasnike nekretnina.

Narod je počeo da mijenja mišljenje o njoj, pa od mile postala najomrženija kraljica u istoriji Francuske ikad. Govorilo se da vara kralja sa njegovim bratom, pa sa raznim službenicima dvora na kraju sa kim stigne. Da je stalno pijana ili pod opijumom. U ono vrijeme u Francuskoj se teško živjelo, pa je dug period u Parizu bila nestašica hleba. Najpoznatija njena izjava iz ovog perioda “Ako nemaju pare za hleb neka jedu kolače” postala je njen linč i razbuktavala mržnju ojađenog i gladnog naroda.

U stvarnosti ne postoji dokaz da je ikad ovo izgovorila. Međutim do današnjih dana ona je ostala upamćena upravo po toj izjavi.

Na nagovor dvora kralj je pristao uprkos velikim državnim dugovima pomogne revoluciju Amerike. Taj je potez bio katastrofalan i poguban po Francusku, jer je državala bankrotirala.

U sedmoj godini braka rodila je ćerku Šarlotu. Kaže se, da je kralj pristao da konzumira brak na nagovor kraljičinog brata i ako nije poznato šta mu je tom prilikom rekao.

Pred stotinama članova dvora porodila se i nikad nije zažalila što je rodila kćerku. “Sin pripada dvoru, kćer pripada meni”, govorila je. Ostala je do kraja života vezana za nju i ako je poslije nje rodila još dva sina i kćer.

Francuska vlada je bila u dugovima, a porodica se pored vladavine našla u ličnim tragedijama. Najmlađa kćer je umrla prije nego je napunila godinu, a najstariji sin se razbolio od tuberkoloze i takođe umro.

U ovo vrijeme već je narod nije sažaljevao, jer su je zdušno mrzili.

Zauzimanjem Bastilje 1789 počela je francuska revolucija i kralj je odlučio da sa svojom porodicom ostane na dvoru. Pariz je gorio, rulje su palile i nosile sve pred sobom. Kraljica je nekoliko puta zahtijevala od kralja da pobjegnu iz Versaja što je on odbio. Te večeri kad su upali na dvor pobili kraljevu elitu i zapalili kapiju jedva je uspjela da se sa djecom sakrije u poslednji čas. Tad je rulja počela da zahtijeva da se kraljica pojavi. Izašla je pred bijesan narod u spavaćici na balkon i poklonila se. Šokirani njenom hrabrošću, zbunjeni ovim činom rulja je počela da skandira “življela kraljica”!

Nakon brojnih intriga, ratova i nakon što je Francuska postala ustavna monarhija kralj je otpužen za izdaju i pogubljen.

Protjerani monarhisti su njenog sina koji je tad imao 8 godina proglasili za kralja, a republikanska vlada ga je stavila u samicu.

Ona je završila u zatvor koji je nakon neuspjelog bjega bio strogo čuvan i kontrolisan.

1793. joj je suđeno za veleizdaju, a sledećeg dana je pogubljena na giljotini.

Jutra, 16. oktobra, straža je došla u njenu ćeliju, osjekla joj kosu i rukama vezanim za leđa vodila je više od sat vremena ulicama Pariza do giljotine. Kad joj je sveštinik rekao da prikupi hrabrosti rekla mu je “Na dan kad se završavaju sve moje muke hrabrosti mi neće nedostajati”.

Poslednje riječi bile su joj “Izvinite gospodine” kad se saplela o nogu dželata.

Jo

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari