Šapnut ću ti danas što nikom drugom nisam…

Šapnut ću ti da se bojim gubiti i da se ne divim snazi koja proizlazi iz patnje, koja dolazi s gubitkom voljenoga bića. Vjerujem da stvarno nema ništa velebnog u toj patnji. Šapnut ću ti i da život nastavlja teći. Iako te živcira njegovo neprekidno otjecanje. Strahovito te živcira i krug boli u kojemu si zarobljen. Živcira te nemoć duha da napreduje i da misli. Živcira te nesposobnost tijela da se kreće i da djeluje.

Živciraju te osmjesi drugih. Osmjesi onih koji svoju patnju još nisu dotaknuli. Ne zato što si zavidan. Nego zato što si žalostan. A žalost vuče svoj teret. Naprosto ga vuče za sobom, kao što se ja upetljana u mrežu gubitka, boli od toga gubitka i bijesa vučem kako bih obavila što se mora. A mnogo je toga što se mora.

I osmijeh se katkad iz rukava žalosnoga mora izvući. I gromki smijeh iz grla u kojemu kao urušena planina stoje gromade kamenja. I suosjećanje adresirano na druge nerijetko se cijedi kao ostaci vode u tek opranom rublju iz onih uvučenih u tugu.

Nije to tuga koju rješava kilogram čokoladnog sladoleda i zagrljaj prijatelja. To je tuga koja ostaje i nakon što se poliže ambalaža te s kućnog praga isprati prijatelj. Tuga koja te zarobi kada te zauvijek napusti netko tvoj najveća je tuga koja može dotaknuti čovjekovo srce.

Drži te iznad plamena. Peče te i prži… ta tuga koju nosiš. Taj odlazak kojega kao dijete igračku ne puštaš u vjetar. Što se onda čudiš što je vjetar konstantno tu negdje i što ti puše za vratom? Pa svi znamo da vjetar vatru rasplamsa.

Propustiš li otpustiti te vrhove prstiju za koje se grčevito držiš, propuštaš prodisati punim plućima. Evo čuješ li… šapćem ti… usprkos tome što nije za diviti se snazi koja proizlazi iz gubitka voljenoga bića, svaki će sljedeći ispit života doći kao jednostavan televizijski kviz. Riješit ćeš ga. Riješit ćeš svaki sljedeći izazov s iskustvom stečenim od svoga najvećeg gubitka.

Pa da te pitam – kada drveću odrežeš korijenje, a ono se izbori da ponovno pusti mladice, čime ga bolnijim možeš izazvati? E u tome se, prijatelju, krije gorka snaga znamenitoga gubitka.

Potpisuje N.B. (Nela Baričević)

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...