Lapsus

Nekad nemaš volje za ništa, a najmanje nekome pametovati kako bi on trebao živjeti, kako i koga voljeti. Od mene se dok pišem ovdje očekuje uvijek neka novost, uvijek neka senzacija, uvijek novi nastavak sapunice i odgovori na svačija ljubavna pitanja. Ali ja ih nemam. Da imam, ne bih pisao ovo ovdje, imao bih ženu, djecu i kuću na Havajima. Ovako budimo realni, samo sam običan frajer s neobičnom životnom pričom.

Iz tjedna u tjedan ne događa se ništa osobito, osim što sam prestao kukati nad prolivenim mlijekom i počeo se više baviti stvarima koje me vesele. Možda me trgnuo komentar jedne čitateljice koja mi je na Facebook stranici napisala da sam patetičan. Jbg – jesam, priznam. Život je kurva. Kaj ćeš? Ne mogu pisati tu kako bih volio da me neka sad zavede kad mi nije do toga. I ne mogu ni sebi a ni vama lagati da sam super, ako nisam. Ali sam bolje.

Opet sam se vratio u mod Sirovine. Lakše je tako. Imaš par brojeva u imeniku i manevriraš između njih. One ne znaju jedna za drugu, a ako i slute – ne mare. I njima je iskreno samo do seksa. Te cure su različite, ali u biti iste. Razmislim da li mi je do plavuše li brinete, veće sise ili manje. Do koje mi je poze ili mi jednostavno treba dobar blow job? I sukladno apetitima, okrenem broj.

Zgražate se znam. Ne očekujem razumijevanje. To je jednostavno tako.

Jedan oblik ispušnog ventila, kao čaša viskija i prvi dim cigarete koji otklanja stres. Kao hladna piva nakon vožnje, kad se zavališ negdje u kut, slušaš frendove lovačke i odmjeravaš konobarici dupe.

I zbilja mi je smiješno što me žene toliko idealiziraju, osobito one koje me ne poznaju i samo čitaju moje priče, jer ja sam sve samo ne idealan. U ovom trenutku u svom životu ja sam obični gad. Samo jedan od onih tipova koje treba svaka od vas zaobilaziti u širokom luku. Onaj koji će vas zavesti, pojebati i sutradan zaboraviti nazvati – jer mu niste važne i jer će vas se sjetiti samo i isključivo kad mu se digne, a neće imati nikog drugog.

I ta potreba da me se utješi, da me se razumije, da mi se olakša… ma žene drage, meni ne treba utjeha i ruku na srce zar stvarno možete razumjeti ovo? Želite razumjeti ovo?

Ja sam tip kojeg je jedna od vas sjebala i sad mi je svaka ista. Hodaš cestom – imaš pičku – mrak, služiš za past pod jaja. Eto čak mi nije žao ni što to otvoreno ovako pišem, možda vam radim uslugu jer vam otvaram oči. Frajera poput mene je puno. Jako puno. I što smo gori vi se više lijepite. A mi padnemo na one koje nas ne bi ni štiklom u dupe opalile. Padnemo jer ih ne možemo imati. Takve među vama su rijetke, znaju koliko vrijede i ne zamraju se frajerima uopće. Žive svoj život, imaju posao ili dva, hobije, frendove, frendice i frajera s kojim se viđaju i koji čini samo jedan segment njihovih života.

Takva da ju vidim, smotala bi me u sekundi, a ne bi to ni znala niti bi se sa mnom zamarala. Vjerojatno bi prošla pokraj mene hladna k’o santa leda i totalno nezainteresirana za išta osim sebe same. A ja bih napaljen nazvao jednu od vas i potrošio mrtav hladan, jer sam takav i jer sam gad.

A vi bi me opet tješile i htjele promijeniti. Di je tu razum? Di je tu logika? Jbg, ni to ne znam.

Još kad se sjetim kako je Nina prekinula, mailom, postanem još razjareniji. Kao da se u meni probudi neki demon. Rekla je da jednostavno ne želi razgovarati sa mnom. Da me razumije. Ali da pojma nemam što je ona prošla i da stvari nisu onakve kakvima se čine na prvi pogled.

U redu. – bio je moj odgovor. Nikad nisam trčao za ženama, pa ću sad kao stari debil još manje. Otišao sam van to veče. Napio sam se. Zvao sam Belu. Nije prošlo dugo, bili smo u mom stanu a ja sam bio na njoj. Dalje povežite konce.

Jebeni idiot! Ili prokleti sretnik?

Sjećam se da su bila tri sata ujutro, sjedio sam na podu u boravku, dok je Bela spavala u mom krevetu. Opet je pobijedila. Pa svaka joj čast. Dobila je što je htjela. Moj je kurac “mislio” umjesto mene. Trebao sam otići Nini. Trebao sam je posjesti i natjerati da priča. Ali ne. Ja sam morao biti tipična muška seljačina. Morao sam se otići naroljati i morao sam povaliti prvu koja se nudi. A Bela se ponudila prije par dana. I dočekala je ovo oduševljeno.

I jebao sam je dugo i žestoko. Onako kako voli. I nisam stavio ni gumicu. Jebeni debil. I kajem se i ne kajem. Koji kaos u glavi.

Dugo sam zapravo razmišljao samo o tome kako bih je trebao probuditi, pozvati joj taxi i zaboraviti da se ovo ikad dogodilo. Ali i da sam to napravio, Bela neće zaboraviti, u to sam siguran. Ona će ovo iskoristiti na sve moguće načine. Promišljeno i proračunato, kako samo ona zna.

Budala! Budala! Budala! Dođe mi da glavom udaram o zid.

Ima ona stvar od Saše Kovačevića – Lapsus. I kaže: “Ma sve i najbolja da si, na prvi šaljem te taksi, neka ti ne bude krivo, veruj mi nisam tvoj nivo! Za mene prava si žena, čula si to što si htela, al’ sinoć svašta sam pio, to samo lapsus je bio”.

Jebeno. Da pjesma opiše točan jebeni trenutak u vremenu, isti feeling, isto stanje i isti sjebani mentalni sklop… i to u ovom slučaju moj.

Eto Bela – za mene prava si žena! A sad se gubi. – rekao bih bio, da me nije prao mamurluk, da sam imao više muda, da… ne znam, nešto. Ovako sjedim tu i proklinjem sam sebe. I znam da ću sutra opet tako poševiti neku drugu, a Bela mi se više nikad neće dogoditi – to si obećajem.

Sirovina AKA Šaptač

Moja himna ovih dana:

 

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...