Rođena kao Ivana Orleanska kasnije poznata kao Djeva Orleanska, bila je francuski vojskovođa, najveća francuska nacionalna jukakinja.

Rodila se u skromnoj seljačkoj familiji kao jedna od petoro djece u Dormemiju. Braća i sestre su joj umrli u mladosti , nakon čega je u jednoj od opsada grada izgubila roditelje. Brigu o njoj su preuzeli ujak i ujna. Skromna, pobožna i ćutljiva priča se da je po cijele dane čuvala ovce. Nikad nije naučila da čita i piše.

Sa 13 godina je čula prvi nebeski glas, da dođe u crkvu i pomoli se, kako bi dobila životnu misiju. Godine 1428. tvrdila je da su joj arhanđeo Mihael, sveta Katarina i sveta Margareta rekli kako mora otići u Chinon na dvor francuskog prestolonaslednika, kako bi mu pomogla da otjera Engleze iz Francuske i okruni se u Reimsu za kralja.

Francuska vojska je ismijavala i nekoliko puta pokušala da je udalji. Međutim, ona je ostala u Orleanu čvrstog uvjerenja da mora pronaći prijestolonaslednika, jer mu po božijim instrukcijama ona mora pomoći u ratu protiv Engleza.

Karla je našla u Šinonu, koji je posle nekoliko zamki i ispitivanja njene nevinosti i čednosti poslao na obuku za vojsku.

Na noćnoj večeri u zamku feudalca Tremoja, svi su negativno mislili o dofenovoj zaštitnici. Smatrali su da je engleski špijun, da je vještica i čarobnica.

Vojsci se obratila riječima:

“Ja ne znam da jašem. Ne znam ni da se borim. Bog je onaj koji će me voditi i pomoći mi.”

Nakon što je priključena vojnicima i zapovijednicima prijestolonasljednikove armije ponuđen joj je mač dofena, ali ga je ona odbila.  Tražila je da joj se donese Božja slika pred kojim je stalno ponavljala molitvu upućenoj Devici Mariji. Prva njena akcija je bilo oslobađanje Orleana.

U aprilu je uzjahala konja, a pored nje su se stalno nalazila dva do tri francuska viteza i krenula je sa njima ka tvrđavi. Tu je bila i ranjena posred grudi, a Francuzi su u maju 1429. isterali Engleze iz grada.

Posle oporavka, kao riterka je ponovo uzjahala i krenula sa francuskom vojskom prema Pataju. Postavlja se veliko pitanje da li je Orleanka u borbama učestvovala kao riter ili samo kao vođa.

Ona je na suđenju izjavila da nije ubila ni jednog protivničkog vojnika, već da je samo sprovodila božje naredbe i da je duhovno vodila svoju vojsku.

Nakon Orleona pao je grad Pataj i otvoren je put za Remis. Vojska je uzdizala i veličala njenu snagu, osjećali su se zaštićeno i nadmoćno. Činjelo se da mogu sve pod njenom komandom. Ona je samo čitala molitve i hrabro predvodila svoju vojsku.

Karlo je krunisan 1429 u Remsu, kad je Jovanka pala na koljena poklonila mu se i tražila da je otpusti jer je njena božija misija završena. Vojsci se to posebno nije dopalo, jer im je ona davala duhovnu snagu , nešto što nikad prije nje nisu imali.

Popularnost Jovanke Orleanke nisu nimalo lijepo prihvatili gornji slojevi francuskog društva. Ona je bila obična seljanka koja je zahvaljujući francuskim riterima uzdignuta do neba.

1430. učestvovala je u odbrani Kompinjea od Burgunda. Glavni zapovednik odbrane grada Gijom je napravio veliku grešku kada je pred francuskim vojnicima, koji su se povlačili prema tvrđavi naredio da se zatvore vrata. Ispred zatvorenih vrata našla se i Orleanka sa svojim riterima. Burgundi su je oborili s konja i vezali, a ostale vojnike pobili.

Dok je trajala opsada Kompinjea pokušavala je nekoliko puta da pobegne iz tamnice i da pomogne braniocima grada. Verovala je da će je spasiti njen kralj Šarl i dati ogroman novac za njen otkup. Do kraja je tvrdila da se orgromne svote novca pripremaju za njen otkup.

Međutim, umesto otkupa, data je na čuvanje Jovanu Luksemburškom koji ju je za 100.000 zlatnih funti prodao engleskom kralju Henriku IV.

Kralj Karlo VII Pobednik nije ništa učinio da bi je oslobodio.

Bila je zatočena u starom zamku Ruada, gdje je tražila crkvenu ćeliju i zahtijevala sveštenika da se ispovijedi.

1431. optužena je od strane Engleske, pred 27 sudija kao jeretik, lažni prorok, vještica i čarobnjak.

Presudom 30 maja 1431. Jovanka Oreanka je osuđena na lomaču.

Prije samog spaljivanja su je posjetili svih 27 sudija i rekli joj da se pred njima može ispovijediti, kad je izjavila da više ne čuje Božije glasove.

Spaljena je tačno u podne 30. maja 1431. na gradskom trgu pred masom ljudi. Bila je obučena u posebnu nošnju na kojoj su bili ušiveni crveni đavoli, pošto je tu bluzu nosio svaki jeretik koji je osuđen na lomaču. Za vreme spaljivanja, oko nje su kružili crkvenjaci sa knjigama i čitali molitve za spas ljudskih duša od ovakvih jeretika.

Njeni ostaci su zatim bačeni u Senu.

Četvrtinu vijeka kasnije pokrenut je novi postupak za njenu rehabilitaciju, a danas se smatra za jednu od najpopularnijih svetica rimokatoličke crkve.

Snimljeno je na desetine filmova o životu ove nevjerovatne žene, a njen portret do danas nije sačuvan. Postojao je samo jedan, koji je ili spaljen ili uništen od Engleza.

Jovana Šekularac

Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*

Komentari