Snovi imaju cijenu…

Prošla mi je godina bila tako prokleto teška. Puna odricanja, puna žrtvovanja, suza, uspona, padova, kao da se vozim 200 na sat vlakom smrti, a kočnice ne rade. Godina rastanaka. Što od ljudi, što od želja, što od planova, što od neke slabe i krhke djevojke koja sam dugo bila. Odvalila sam brdo problema preko svojih leđa u ovih 365 dana, pa sam došla do zaključka da sam neopisivo snažna. Ono što mogu sada, lani se nisam usudila ni sanjati.

Nevolje su ponekad dobre za nas, oblikuju nas kao voda stijene o koje udara. Polako, dan po dan, tjedan za tjednom. Dok ne dobijemo neki oblik koji slučajnog promatrača ostavlja bez daha. Da, imam mnogo čarolije u svom životu sada, ali put do nje bio je sve samo ne čaroban. Morala sam platiti cijenu. Jeste li je vi spremni platiti?

Često gledam ljude oko sebe koji bi nešto željeli ostvariti, ali nemaju ni plan kako a ni strpljenje da rade na tome. Svi bi preko noći do zvijezda. Svi bi sve, sada i odmah. Ali to ne ide tako. Da sreća će te pratiti i pozitiva će odraditi svoj dio. Svemir će ti pomoći s nekim power loop jumpovima i prečicama kroz svoje crvotočine i dati ti smjernice gdje da zaobiđeš komete i napade aliena, ali… hoćeš li pronaći svoju novu nastanjivu planetu, ili ćeš završiti u crnoj rupi, zavisi potpuno i isključivo od tebe.

Zavisi od toga koliko si tog spreman žrtvovati? Hoćeš pokrenuti svoj posao ali, jesi li spreman raditi svaki dan do ponoći a nekad i čitavu noć? Jesi li spreman raditi 365 dana u godini? Jesi li spreman žrtvovati Božiće i dječje rođendane, izlaske s curom ili ženom? Nogometne utakmice i pivu u birtiji kod Pere? Jesi li spreman odvajati od svog ionako skromnog budžeta i ulagati u neki projekt? Jesi li spreman napraviti nešto realno prije nego uopće kreneš u biznis? Jer znaš, otvoriti firmu je zapravo lako, par dokumenata i par sto kuna pristojbi i imaš svoj Jednostavni d.o.o. (J.d.o.o.) i što onda? Imaš li plan, strategiju, resurse da se pokrivaš prvih nekoliko mjeseci? Imaš li ideju kako doći do mreže kupaca? Imaš li išta osim želje, koju si dobio u birtiji kod istog onog Pere, nakon 5 piva?

Uspješni ljudi su oni koji izlaze iz zone komfora, oni koji rade 365 dana u godini. Oni koji žrtvuju blagdane, rođendane, odmore i mnoge ljepote života da bi nešto stvorili. A ponekad i samu svoju srž. Svoje srce.

Meni se mnogi dive zbog ovog portala, ali portal je značio žrtvovati mnogo stvari, a najviše sebe. Značio je biti ovdje konstantno dan i noć. Raditi ono što ne znam, mnogo učiti, otrpjeti mnogo uvreda s jedne i mnogo savjeta “što bih ja to sada trebala” s druge strane. I to od ljudi koji pojma nemaju kako uopće funkcionira jedna stranica, a kamoli kako se izrađuje, postavlja, editira i puni sadržajem. Kako se osmišlja program rada, kako se biraju suradnici, kako se lektorira tekst i po kom principu se objavljuju fotografije koje ih prate. Gdje se te fotke uzimaju, koje se smiju a koje nipošto ne smiju koristiti itd…

Pratite li da pri tome financije nisam ni spomenula?

Snovi imaju cijenu! Veliki snovi su skupi snovi, a ne koštaju vas samo vaših kuna i eura. Koštaju vas onog najvrjednijeg što imate – vas samih. 

Meni neki kažu – izađi iz zone komfora. Nasmijem im se na to. Zašto? Jer to govore iz svoje kutije. Iz zone razumijevanja svijeta koji je samo njihov i vrlo daleko od mog. Gledaju sve kroz svoje naočale i naravno da vide samo jedan kut. U njemu, ja većinu vremena samo sjedim i nešto tamo klikam. Drugi koji imaju malo širi kut gledanja, vide da je to ipak puno sati klikanja i da valjda nekog vraga znači kad sam toliko uporna u tome. Njih je mnogo manje nego ovih prvih. Treći koji imaju još širi kut gledanja i ponekad skinu naočale, shvaćaju da je to jeben posao u kojem treba puno učiti, ponekad svrate na kavu pa pitaju za savjet. Oni od mene uče kako da postave svoju stranicu na noge (imajmo u vidu da prije godinu i po nisam pojma imala što je domena a što hosting ni ideju kako to dvoje radi). Tih trećih tisuću je puta manje no ovih drugih, a jedno milijun puta manje no prvih?

Pratite me?

Stvar je u tome da tvoja i moja zona komfora nisu ni blizu iste. Ja sam žrtvovala najvrjednije što imam – sebe samu, za svoj san. On se ostvaruje. Moja zona komfora davno je prestala biti komforna. Izašla sam iz svoje kutije manevriranja jedno 800 puta i još ću minimum toliko samo do kraja ove godine. Ali ja sam spremna na to. Spremna sam ne imati život da bih ostvarila što želim.

Što si ti spreman žrtvovati za sreću? Jednaka pravila vrijede i za zdravlje, ljubav i uspjeh na bilo kojem području života. Što si voljan žrtvovati? Za vezu treba žrtvovati vrijeme i cuge s frendovima, za zdravlje treba dignuti dupe s kauča i barem šetati 20 minuta svaki dan i izbaciti šećere iz prehrane. Jesi se spreman odreći chipsa, kolača i majoneze? Nećeš skinuti kile ležeći na krevetu i sanjajući o tome kako mršaviš. Nećeš.

Želiš imati dobru curu i jebeno dobar, redovan sex. jesi spreman biti tu za nju? Jesi spreman odvajati svoje slobodno vrijeme, kupiti cvijeće, biti vjeran i biti tu kad joj trebaš a ne samo kad ti je zgodno? Jesi ili nisi? Svi bi htjeli dobre cure, zapitaj se prvo jesi li ti dobar dečko?

Toliko je jednostavno. Moraš krenuti od sebe. I kad prihvatiš da je tu početak svega, tad prihvaćaš odgovornost. U tom trenutku izlaziš iz zone komfora i možeš ostvariti svoje snove.

A to je lijep osjećaj. Vjeruj mi da je. Ako imaš petlje, pozivam te da mi se pridružiš. Trebaš samo pobijediti sebe. Jer sreća i snovi, su s druge strane straha.

Imaš li petlje za to?

Marija Klasiček

 

 

 

 

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...