Alis Marić i čarolija iza brenda Čitaj knjigu…

Kako predstaviti današnju gošću? Ona je najpoznatija osoba u čitalačkom svijetu na ovim prostorima. Mogu slobodno reći da je sinonim za Amazonku, koja predstavlja snažnu, neovisnu ženu koju vodi intuicija. Ženu koja živi svoj “američki san” iako je san stvoren i živi u Hrvatskoj – Alis Pečarić Marić.

Svoju ljubav počela je širiti nakon pobjede na Frakturinom natječaju za Larssonovu knjigu Muškarci koji mrze žene i koji joj je otvorio put prema osnivanju Fb stranice i bloga Čitaj knjigu 2013.godine. Alis nije ni slutila koliko će pažnje privući svojom stranicom koja već sada broji preko 300 000 ljubitelja pisane riječi.

Iako statistike kažu da smo nacija koja slabo čita, njezina stranica svakodnevno dokazuje suprotno.

Vaša stranica Čitaj knjigu postala je u kratkom vremenu veliki fenomen. Što mislite, zbog čega je  tako?

Bez posla sam ostala prije 6 godina. Otkaz je uslijedio u 50. godini mog života, nakon 22 godine uspješne karijere u velikim stranim i hrvatskim firmama. Naravno da su uslijedili šok, strah i nevjerica. Trebalo mi je neko vrijeme da se odmorim, posložim prioritete i da se pokrenem. Na kraju je bilo jasno da je otkaz najbolje što mi se dogodilo. Kroz vlastiti pad sam shvatila da je to za mene prilika za novi rast. Konačno je došlo vrijeme da se pokrenem u onom u čemu sam najbolja. Za mene su to oduvijek bile knjige i svijet knjiga. Sve je krenulo spontano, bez poslovnog plana, bez kredita, novčanih ulaganja i velikih očekivanja. Konačno sam počela raditi ono što najviše volim.

Vodila me ljubav i strast prema knjigama. Uz ljubav pratila me upornost i neprestana aktivnost. 

Nisam odustajala. Kada radite ono što volite i u čemu ste najbolji malo vas toga može obeshrabriti. Prilike za zaradu su se počele spontano otvarati. Što sam ja više vjerovala u cijelu priču i moć moje stranice je postajala veća i utjecajnija. Rukovodim se izjavom Georga Bernard Shawa: „Smisao života nije traženje sebe. Smisao života je stvaranje sebe“.  Mislim da sam upravo u kasnim 50-tima stvorila sebe. Iskoristila sam izazov koji se stavio pred mene. Upustila sam se u sve ovo a da se pritom nisam previše vezala za rezultate. Kad je vaš cilj steći iskustvo, perspektivu, znanje, neuspjeh se više ne može dogoditi. Oni koji slušaju ostatak svijeta doživljavaju neuspjeh, a oni koji imaju dovoljno samopouzdanja da sami odrede što je uspjeh, a što neuspjeh, takvi i uspijevaju. Ne postoji recept kakvog propisuju brojne knjige. Postoji „samo recept“ koji je samo vaš. Tako je Čitaj knjigu moj uspješan recept.

Od svih knjiga koje ste do sada pročitali, postoji li knjiga kojoj se često vraćate?

Baš nemam previše vremena vraćati se knjigama koje sam pročitala pa čak i onim najdražim koje su na neki način odredile moj život i moj put. Luda sam za autobiografijama, biografijama, kvalitetnoj literaturi samopomoći i obiteljskim dramama. Naravno volim i psihološke trilere, ali njih kad jednom pročitate ne vraćate im se. Ako baš moram nabrojati nekoliko knjiga kojima se vraćam to su:

– Sto godina samoće – G.G. Marqueza

– Jedi moli voli – Elizabeth Gilbert

– Novela o šahu – Stefana Zweiga

– Richard Branson – autobiografija – „Kako sam izgubio nevinost“

U zadnje vrijeme često se susrećemo s informacijom kako učenici srednjih i osnovnih škola ne čitaju lektire, nego sažetke prepisuju s interneta. Jedan od razloga, često se navodi i to što je većina knjiga nezanimljiva mladim čitateljima. Mislite li da su nužne promjene u hrvatskom školstvu i popisima lektira? Ako smatrate, koje bi knjige voljeli vidjeti na popisu?

Ne mislim da sve manje ljudi čita knjige. Iako među mladim se ta navika i potreba gubi. To je zato što nemaju dovoljan i dobar „support“.  Stalnim govorenjem nekih skupina ljudi da je knjiga OUT i da nitko više ne čita se stvara kriva percepcija.  Smatram da će knjiga uvijek biti važna  i korisna. Čitanje knjiga korisno je za čovjekov organizam koliko i bavljenje sportom. Knjiga je kultni predmet koji će uvijek imati svoje mjesto u čovjekovom životu. Izbor je ogroman.

Svakim danom sve je veći i upravo je Čitaj knjigu najbolji vodič za knjigoljupce, pa tako i za mlade.  

Smatram da za mlade nedostaje ljudi koji će ih informirati o knjizi i onome što je novo na tom području. Naravno da mislim da je popis lektire zastario i da nije privlačan za mlade ljude i adolescente. Mladi žele čitati ono što vole i što ih zanima. Trebamo razlučiti dvije potrebe u vezi čitanja kod mladih. To je potreba da ih se potiče da čitaju, dok je druga potreba da razvijaju kulturnu pismenost. Uloga čitanja treba biti i odgojna i obrazovna. Osim toga profesori književnosti i hrvatskog im ne prenose na zanimljiv i prihvatljiv način tu tematiku. Uglavnom se sve svodi na to da učenici ili studenti trebaju pročitati knjigu i onda napisati sažetak i doživljaj djela. To danas više nije dovoljno. Moglo bi se to puno zanimljivije prenijeti na satovima hrvatskog. Svaka škola bi trebala imati book club. Trebali bi u školu biti pozvani autori, pisci i motivatori.

Osim toga bi trebalo u školama pričati koliko je čitanje zdravo. To sada govori i struka. Ljudi koji čitaju žive dulje, osjećaju se bolje i lakše se nose sa životnim problemima. Čitanje nam otvara vidike i kroz čitanje učimo i rastemo. Svi nekako nalaze vremena za tjelovježbu i to je važno. Ali isto tako trebaju naći barem 15 minuta dnevno vremena za vježbu mozga i moždanih vijuga. Kroz čitanje. Osim toga ako majka ili otac čitaju to je najbolji primjer za djecu. Djeca kopiraju roditelje. Da ne kažem da je jedan od najljepših i najtoplijih obiteljskih rituala kada roditelji čitaju svojoj djeci pred spavanje razne priče i bajke. To se ne bi trebalo propuštati. Dakle za čitanje kod djece i mladih su prvo odgovorni roditelji a zatim i profesori hrvatskog, književnosti i ostalih društvenih predmeta.

Moj popis lektire bi sigurno imao sljedeće knjige:

  • Harry Potter – J.K. Rowling
  • Sofijin svijet – J. Gaardner
  • Djeca s kolodvora Zoo – Cristiane F.
  • Autobiografija Richarda Bransona
  • Biografija Steve Jobsa
  • Kako ubiti pticu rugalicu – Haaper Lee
  • Kradljivica knjiga – Zusak
  • Mostovi okruga Madison – R.J. Waller

Od domaćih autora voljela bih na popisu vidjeti: Ivicu Prtenjaču, Kristiana Novaka,  Marinu Vujčić, Milanu Vlaović itd.

Susrela sam mnogo mladih kvalitetnih hrvatskih autora kojima se teško probiti na tržište te izdavanje knjige plaćaju vlastitim novcem. Što mislite o tom trendu samoizdavanja knjiga i zašto je među hrvatskim izdavačima toliko mala zastupljenost promoviranja upravo tih mladih snaga hrvatske književnosti?

O da, danas u Hrvatskoj ima genijalnih autora i pisaca. Među njima su svakako Kristian Novak, Marina Vujčić, Ivica Prtenjača, Damir Karakaš i mnogi drugi…. ali njima skoro da i ne treba veća promocija. Njihove knjige se dobro prodaju i omiljene su kod publike. Ali da u pravu ste ima jako puno mladih, još neafirmiranih autora koji nikako da se probiju do publike i veće potražnje njihovih knjiga. I oni bi trebali imati svoju šansu i priliku. Danas je sve puno lakše uz društvene mreže i mogućnost samoizdavanja knjiga. Svi imaju priliku. Treba prihvatiti da izdavači samo gledaju profit. To je za razumjeti. Nitko ne može štampati knjige samo zato što su napisane i što bi ih trebalo postaviti na hrvatske police. Od knjiga se trebaju pokriti svi troškove izdavanja, platiti zaposlenike koji rade u izdavaštvu, platiti poreze i namete državi i još puno toga. Čitaj knjigu okuplja oko sebe nekolicinu mladih autora – Ingrid Divković, Lea Brezar, Lari Mari i evo mogu reći da smo se zajedničkim snagama uspjeli probiti na tržište. Njihove knjige su čitane, tražene da ne kažem da je Ingridina knjiga „J..e li vas ego“ prevedena na slovenski jezik“ i da je od samog izlaska „zaludila“ Slovenke i postala pravi hit koji uskoro ide u novi dotisak. Na isti način uskoro idemo i na englesko govorno područje. Želim da jedna knjiga mlade hrvatske autorice završi na svjetskim listama kao bestseller.

Pokrenuli ste mnoge projekte koje potiču na čitanje: Lov na čarobne knjige, radionice Vino& knjige, opskrbljujete zatvorske knjižnice te držite motivacijska predavanja zajedno s mnogim motivatorima. Imate li u planu novi projekt?

Točno! Nisam planirala da Čitaj knjigu bude samo virtualna platforma za knjige. To za promociju knjige nije dovoljno. Trebate ići među ljude. Uspostaviti kontakt s čitateljima. Pričati im o važnosti čitanja, ukazivati na dobrobiti čitanja i informirati ih o novitetima. Isto tako je važno predstavljati mlade hrvatske autore i motivatore. Pokrenula sam i Biblioteku Čitaj knjigu. Ona ide dalje. Uskoro izlazi autobiografija Niki Laude, a za ranu jesen imam pravu poslasticu jedne hrvatske mlade mame koja je napisala svoje vlastito životno iskustvo kao kćer ali i kao mama. Jedva čekam da to bude spremno za izdavanje i da krenemo s kampanjom.

Planiram s mojim projektom „Okreni novu stranicu“ otići i u maloljetnički zatvor, ženski zatvor ali i u domove za nezbrinutu djecu. Isto tako mislim da nitko ne čita s djecom s Downovim sindromom i autistima. Ideja nikada ne nedostaje. Moj krajnji san je imati malu šarmantnu i zavodljivu knjižaru.

Tko je zapravo Alis dok nije Alis Pečarić Marić “Šaptačica knjigama”?

Alis je obična žena koja se približava 60 toj godini života. Na prvom mjestu u mom životu oduvijek je moja obitelj. Imam troje predivne djece. Dva sina od kojih jednog ženim ovu subotu. Tako da će se našoj obitelji pridružiti i moja prva snaha. I jednu kćer koja još studira nutricionizam. Svo troje djece su odrasli, normalni i odgovorni ljudi koji žive svoje živote. Mislim da sam upravo kao majka napravila najbolji „posao“. Osim toga tu je i moj suprug koji mi je uvijek bio i bit će velika potpora. Obitelj je temelj svega. Sada u miru čekam unučad. Bit ću dobra baka i jedva čekam čitati im prije spavanja i kad god to bude moguće.

Osim knjiga moja velika strast su putovanja. Obišla sam puno zanimljivih destinacija diljem svijeta. Ali još uvijek žudim za nekim zemljama u kojima još nisam bila: Island, Norveška, Tajland, Japan i Argentina.

Na blogu nikada niste napisali negativan osvrt na knjigu jer na stranici pišete samo preporuke koje dolaze iz srca, ali postoji li knjiga koja vas uopće nije svidjela, koja vam nije “sjela”?

Nekako kao da ne uspijevam ljudima objasniti da ne pišem negativne preporuke. Sama riječ preporuka ne može biti negativna. Ako nešto preporučujete onda ne možete napisati da nije dobro i da ne treba čitati. Ja jednostavno ne čitam knjige koje mi se ne sviđaju i koje mi nisu sjele. Njih ostavljam po strani. Nemam za takvo čitanje vremena. Ne podilazim izdavačima. Nikad nisam. Izdavači me ne plaćaju i nisam njihova i ne vidim zašto bih podilazila bilo kome. Za to sam previše svoja i tvrdoglava. Ne dam se baš tako lako kupiti ili prodati kako god želite. Da postoji puno knjiga koje mi nisu sjele i koje nikada neću pročitati. Recimo ne mogu čitati Orhana Pamuka. Ne sviđa mi se ni svaka Murakamijeva knjiga. Ne volim fantasy tematiku, ne čitam SF i ne volim ljubavne romane. Recimo 50 nijansi sive ne podnosim. To mi je nešto najgore što sam ikada otvorila.  Ma dalo bi se nabrajati, samo se s tim knjigama ne zamaram. Kao ni s ljudima koji mi ne sjednu i s kojima nemam ništa zajedničko. Zašto bi o njima razmišljala i gubila svoju energiju i vrijeme. Kad ima toliko knjiga koje čekaju da budu pročitane i koje su za mene jako važne i vrijedne. To ne znači da su za druge. I to je tako u redu.

U zadnjih par godina uz vašu stranicu pojavile su se još mnoge koje pišu osvrte o knjigama. Pratite li koju? Mislite li da ima budućnosti za sve one koji se bave osvrtom knjiga?

Da, stranice i blogovi o knjigama niču kao gljive poslije kiše. To mi je drago. Neka ih bude što više. Svi koji vole knjige neka šire ljubav prema čitanju i knjigama. Pratim mnoge blogove i stranice. Ne svaki dan, ali pogledam. Cijenim „Najbolje knjige“ jer su oni prvi krenuli s takvim konceptom i rade to jako profesionalno. Volim i „Sovin kutak“ genijalne Andree Cvjetković i „Čitateljicu“ Renate Grčić. Volim i srpske blogere i njihove stranice a isto tako pratim i slovensku stranicu „Berem“ koju vodi Damjana Bakarić.

Mislim da bi se mi blogeri trebali družiti, pomagati jedni drugima, podržavati a ne prepucavati i ružno pisati jedni o drugima. To ne podržavam. Jednom godišnje susret blogera i onih koji šire ljubav prema knjigama. Zar to ne bilo divno???

Zaista bi bilo divno, hvala draga Alis na ugodnom razgovoru. Dragi čitatelji nadam se da ste uživali kao i ja. 🙂

Razgovarala: Ana Čaić Blažević

 

 

 

Komentari

Ana Čaić Blažević

Pozdrav svima! Moje ime je Ana i upravo čitate moj osvrt. Veliki mi je san osvojiti zgoditak na lotu- kad nemam neku bogatu tetu-  i otvoriti mali book shop gdje bi svoju ljubav prema knjigama dijelila sa malim i velikim čitateljima. Dok se to ne ostvari, uživam u vlastitom kutku koji sam stvorila u domu, ispijajući kavu i čitajući velike količine knjiga koje rado dijelim sa svojim prijateljima. Moje osvrte možete pročitati u kolumni Čitajmo zajedno a možete me i popratiti i na  FB stranici i blogu Bibliomanija. Svi ste dobrodošli! <3

You May Also Like

Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete