Prije par dana pročitah tekst napisan od strane muškarca u kojem nam potanko objašnjava zašto muškarci vole kučke. Između ostalog kaže da su dobre djevojke dosadne, a one koje ih iskorištavaju sažvaču pa pljunu zanimljive. Također nas savjetuje da se odmaknemo od kuhinje i toga da budemo dobre svojim muškarcima, jer nam to nije potrebno kad imamo onu stvar koja je muškarcima jedino bitna. Ako njome dobro raspolažemo možemo upravljati njima kako hoćemo. Ona je naša moć.

Svašta nešto je on tu još napisao, ali zaključak je da ne trebamo biti dobre, da tražimo poštovanje, a ne ljubav i da ih trebamo hladno gaziti štiklom kao bube. I nije da se nisam složila s njim. Tekst sam poslala prijateljicama i sve smo se jednoglasno složile da je u pravu. Kad god smo bile fine, dobre i pažljive nismo bile zanimljive, pa su nam frajere pokupile neke kučke. Zaključile smo da trebamo biti kučke i odlučile da počnemo vježbati. Jer ne možeš ti kučka postati preko noći. To zahtijeva znanje i vještine. Ali sam o svemu još jednom razmislila.

Tačno je da muškarci vole kučke, ali kakvi muškarci? Jer svi ne vole sigurno. Da je tako značilo bi da su sve udate žene kučke, jer su znale frajera natjerati do oltara. Znamo da nije tako i da imamo finih udatih i zauzetih žena. A eto i njih neko voli. Ko onda voli kučke? Pa jasno je ko dan. Kučke vole nezreli frajeri koji ostaju vječita djeca, pa im je uvijek do igre. Kučke vole slabići, ne pravi muškarci. Dok pravi muškarac traži mir, jer su ga prošle ludosti, ovaj hoće još igre. Normalan frajer traži ženu s kojom će graditi dom i porodicu. Ženu koja zna da voli i poštuje. Ženu kojoj svijet ne vrti oko nje. Ovaj nezreli traži neku s kojom nikad ne zna na čemu je. Traži hladnu kučku koja ni jaje ne zna ispeći, ali mu zato zna cijeli novčanik isprazniti za minut, jer je s njom svaki dan neizvjestan, svaki dan je avantura. Ona što priprema njegovo omiljeno jelo, pa ga čeka depilirana i mirisna je dosadna. Ona je nježna, vjerna, predana. Ona je samo njegova. I šta tu ima zanimljivo? Ništa.

Pa znaš šta dragi “muškarče” koji pored ovakve žene želiš kučku, kučku i zaslužuješ. I treba da te zgazi štiklom kao bubu. Samo ne znam za šta ti sve treba kučka? Zar želiš da ti takva rađa djecu? Da ti ih ona odgaja? U šta će da ti ih odgoji žena kojoj ne treba ljubav? Žena koja ljude sažvače, pa ispljuje? S kim ćeš graditi dom? Kako? Dom gradi dvoje, a ona je samo svoja. Ona uništava, ona ne gradi. Hoćeš kučku? Hoćeš da se igraš žmire, rata, između dvije vatre? Ima tih dječjih igara koliko hoćeš, pa igraj se. I onako nikad nećeš odrasti. Nikad nećeš biti dovoljno zreo da gradiš dom i porodicu. Tako da i jesi za kučke. A to što se mi fine djevojke često zalijepimo za takve pa vam brzo dosadimo ne znači da mi trebamo postati kučke, već da vi trebate odrasti. Ko da svijet nije dovoljno otišao u k…. pa sad pokušavate i ovo malo vrijednosti što je ostalo iskvariti!?

E pa ne može. Neću da budem kučka. I puno sam ja više od one stvari. I onog što ti treba u krevetu. Ja sam žena. Ja sam majka. Ja sam sestra. Ja sam ljubav. Ja sam nježnost. Ja sam sreća. Ja sam dom. Ja sam brižnost. Ja sam mir. Radost. I suza. I šta sve nisam. I ti mi kažeš da budem kučka da bi ti bila zanimljiva!? Ti mi kažeš da te sažvačem pa ispljujem!? Neću! Ne stavljam svašta u usta. Igraj se negdje drugo. Ja znam da postoje i oni koji žele ženu. Ženu u pravom smislu te riječi. I da, naravno da ženi treba poštovanje i tražim ga, zahtijevam. Ali ni od ljubavi ne odustajem. I nikad neću. Ako bih odustala bila bih puka ljuštura. Bila bih oklop. Praznina. Bila bih sve osim žena. A ja volim da budem žena. Volim da volim. Volim da brinem. Volim da ugodim. Volim da milujem. Volim da razmazim. Eto, to sam ja. Žena. I ne mislim se mijenjati zbog nezrelih, slabih muškaraca koji se cijeli život kriju od života i odgovornosti.

Ilda Dedić

Komentari