Pametnom dosta i na jednom…

Upravo sam si skinula Word na sve i jedan aparat koji posjedujem (naravski radi se o svim ovim pametnim komunikatorima u mome okruženju; iskreno brijem da mogu i u wc bih ga ugurala, ali jebi ga moj wc i dalje ima samo funkciju za primanje sranja doslovno, a ne u mom pisanom obliku), jer sam pod zadnje postala praznoglavac. Em zaboravim koji je dan, em me laptop izjebavao svjetski , em me rokovi pritišću, em i sama ne znam kada ću biti i gdje, pa da eto tako imam gdje piskarati i prosrati svoje nadasve pametne i mudre misli odlučih utumbati Word u sve njih (aparate jel’). Pa neka primaju sve i jedan moja sranja, kada, jebi ga, wc nema tu opciju, ni funkciju.

Prije bih furala teku sa sobom, neko pisalo i to bi bilo to (blaženo vrijeme). Pisala sam za sebe. Za one koje volim. Nikad nije bilo potrebe za elektroničkim oblikom slanja i primanja informacija vezano za moje uratke. Žvrljotine. Stihopise i tekstove. I sve ostale poznate, nepoznate i nadasve pametne izraze za jezično izražavanje. I bilo je dobro. Bilo je lijepo. Nisam bila pod lupom, niti su me korigirali u mom izražavanju (koje smo primijetili odavna je sve samo ne standardno književno i obiluje novokomponovanim izrazima da ti se sere), nisam bila čitana, niti sam se brinula što će tko misliti o onome što ja pišem, napišem i proserem. Pisala sam za sebe. Za one koje volim. I tada nisam psovala, niti sam se zabrijavala u nekom femini puberti smjeru. Pisala sam o boli. O tuzi. O sreći i smijehu. O njima. O meni. I bilo je dobro, jer pisala sam ono što nisam znala reći. Nisam htjela ni spomenuti. I zašto sada psujem? Zašto ne pišem o ženi kao madr faking Ksena ratnici? Ili Juliji koju je napumpao Romeo, pa ostavio zbog Hamleta? Zašto sada glumim gljivu koja osim vulgaris ispizditisa i bojkota svega što je u standardu ne zna napisati ništa? Vrlo jednostavno, jer mogu. Jer se jedan jebi ga čuje dalje od oprosti. Dalje od ljubavi kojoj smo zaboravili istinsku vrijednost, a toliko o njoj volimo pisati. Jer taj moj jebi ga ima više smisla od patnji mlade žene koju je ostavio lik. Brži je i bolji način za reći više. Za dočarati trenutak, za iskazati nezadovoljstvo – kojeg trenutno imam na pretek. I u pms-u pomaže kao antistres metoda.

Da je „jebi ga“ napisan na papiru, postao bi ništavan, tada bi postao vulgaran, jer papir ipak ne trpi sve kao što trpi elektronika. Možda patetično i filozofski, ali na papir se ne psuje kada ti nedostaje riječi. Na papiru ostavljamo srce. Dok e putem glumimo gljive kakve nikada nećemo biti. Zašto? Jer možemo. Jer nas nije strah odbijanja. Odbacivanja, pa se i ne trudimo ostaviti dobar dojam. Tako je lakše. Tako je brže. Lansirati odjebe gdje god stigneš. Zato sam i ugurala Word u sve aparate, jer kroz e pisanje mogu reći ono što uistinu mislim ili ne mislim i nitko neće znati razliku. Nitko izvana. Nitko osim onih koji me poznaju i znaju kada serem, a kada ne-oni se, vjerujte mi, samo nasmiju, jer znaju tko je iza psovki i znaju da mi jebeno dobro stoje, a da ponekada i nemaju smisla osim samo što grdo zvuče. Riječi sječu jače od mača, čak i onda kada u njima nema smisla, zato i psujem-volim dramu, jebi ga. Ostavljaju nas s upitnicima iznad glave (psovke jel’), pomalo nam smetaju i ne vidimo od kuda ta potreba za psovanjem. Ne kužimo bit psovki i tu je ta jebena čar u čitanju. Svatko pročita istu priču na svoj unikatni način. Svatko shvati psovku kako je on jebeno doživi. Tekst, pisca i sve njegove misli. Zato to gledam kao prednost, jer novom tehnologijom dolaze i novu načini izražavanja. Slobodniji, vulgarniji, a opet tako posebni. Neshvaćeni, a prihvaćeni. Poput mene, koja eto jebi ga puno psujem i imam čudan sleng. I 8889 aplikacija Word na svim uređajima, tako da isto toliko puta mogu napisati „jebi ga opet mi je inspiracija u kurcu i tekst mi je govno“, a da pri tom ne uvrijedim nikoga. I da-srušila sam si cijeli sustav s tim instaliranjem, da sam ispsovala i šefa i stanicu na kraju. Zato, psujte puno, možda je ružno za čuti, ali bude vam lakše. Bude vam bolje. Pogotovo kada si idete olakšati život novom tehnologijom koja vam zblokira sve i jedan aparat. Blaženo vrijeme olovaka i teka, pisama i lizanja markica. „Puno psuje mala ta“ šalje zagrljaj, jer djela su jača od psovki, a i sistem sam si uspjela oporaviti <3

Iva Matijaško Degač

 

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...