Draga majka

Danas je realno onako rečeno, teže nego ikada imati normalnu i zdravu porodicu. Sistem vrijednosti opada, istinske vrline se iskrivljuju, kriterijumi padaju, cijena života raste a čovjeka opada. Dakle vlada deflacija čovječje vrijednosti. Vrlo je teško prije svega pronaći odgovarajuću osobu sa kojom bi se usudio započeti život, a još je teže tu osobu zadržati pored sebe i pronađi odgovarajući ritam.

Kao prvo najgore je što ljudi ne znaju da cijene ništa. Ni osobu, ni uslugu, ni stvar, a ni sebe. Možda i jeste najžalosnije ovo poslednje, jer da znaju cijeniti sebe, valjda bi to povuklo i ovo ostalo. Kako uopšte očekivati od nekoga da te cijeni ako on to ne radi ni sebi? Da, naravno da nikako. Onda dalje. Poštovanje je negdje ostalo zakopano u nekim davnim vremenima. Niti poštuje muškarac ženu niti ona njega. Ljubav je postala neki otrovni pojam zamijenjen za značenje kratkotrajne strasi. Dakle šta nam to ostaje? Kakve nas to spone mogu povezati da se odlučimo za taj drastičan preokret u životu i zakoračimo u bračne vode?

Ne stvarno nam generacije prije naših nisu ostavile mnogo. Imamo hrpu maminih razmaženih sinova, hrpu nezatitnih i svevladajućih svekrva i tatinih princeza. No dobar broj djevojaka i momaka stvarno su ostali mimo tih kategorija i pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem, no tada dolazi oluja koja ih pomete. Ljubav ih spoji, sve teče lijepo, no oluja se nameće. Tabu tema zvana -svekrva.

Ne jednom, nego skoro svaki put novi se par svađa zbog roditelja. Obično punica pokušava „urediti“ odnose, a svekriva se svojski trudi držati sinčica na kratkoj uzici pored sebe. Ona ne može da prihvati da ona nije najvažnija žena u životu svoga sina i ne može da shvati da ne može da mu naređuje, da raspolaže njegovim sredstvima. Punica ne napravi toliku pometnju jer obično žena shvati ženu i voli zeta, ali zato svekrva sve nadoknadi jer poznat je pojam da svekrve ne vole snahe. Ona od sina pravi poslušnog majmunčića koji treba da radi ono što mu ona kaže, dok se žena trudi od njega napraviti čovjeka. Tu nastaje problem ili izbija rat. To su dvije žene različitih karaktera, različitih navika, vještina, znanja, sa jednom istom stvari – obje vole istog čovjeka. Mama misli da zna šta je najbolje za njezinog sina, i to naravno nije njezina snaha, dok žena zna šta jeste najbolje za njezinog muža, a to je da se odvoji od svoje mame i razmišlja svojom glavom.

Neminovno je prevaspitavanje čovjeka kada osobe stupe u brak. Svaka se žena suočava sa tom borbom koja joj traje cijeli život. Dakle, život joj prođe u pokušajima da izmijeni neke suprugove navike, da popravi neka ponašanja, da usadi neke manire, osjećaje ili nešto treće. A na te njezine pokušaje, „draga mama“ će da pokuša sve da joj ne uspije. I naravno da će pokušati da se upetlja u svaki mogući segment života, pogotovo vaspitavanje djece. No „draga mama“ ne, nisam zadovoljna ni sa vaspitanjem ovog tvog djeteta, tako da te molim da me poštediš dodatne muke oko vaspitanja mojeg djeteta. No stvarno, šalu na stranu, današnje žene uopšte ne pokušavaju olakšati budućim suprugama njihovih sinova. Uče svoju djecu da im žena treba biti rob, uče ih iskrivljenim vrijednostima, podstiču samo na režim „noge u zrak, ona će sve“. Umjesto da ih svojih iskustava uče i primjene neke stvari, da tom istom djetetu od malena usađuju manire, da mu pokazuju kako da se sam snađe u kućanskim poslovima, da mu sugerišu u odabirima kako bi sutra sam znao da bira i sve ostalo. Da ga uče da je žena posebna i da mora da je poštuje prije svega. A ne kao ove današnje mame. Neka sine, samo ti budi idiot, mama će sada tebi sve da spremi i servira a sutra kad se oženiš, neka ta tvoja budala rinta za nas oboje. Da, to je naš divni balkanski mentalitet.

Jedini spas, u tom ludilu je pronaći momka koji se sam na vrijeme ogradio od tog uticaja kljucanja u mozak , momka koji će gledati u tebe, a ne u mamu kada se o nečemu dogovarate, i koji će stati na tvoju stranu kada se te strane naprave. E sa takvim čovjekom možeš izraditi porodici i možeš imati budućnost.

Jer upamtite, samo i jedino vas dvoje najbolje znate šta je najbolje za vas dvoje.

 Aleksandra Bursać


Aleksandra Bursać

Volim pisati i pišem od kad znam za sebe. Pisanje je lijek za dušu , a ovdje pričam kako je to biti žena, majka, supruga, domaćica, a opet imati snove i želje i sve te osobe spojiti u jednu.

Comments

komentari

Protected by Copyscape