“Šta joj vrijedi karijera, putovanja, auto i novac, kad se svaku noć zatvara sama u stan. Šta joj vrijedi sve kad sama spava i budi se. Sama će i ostariti. Kad se do sad nije udala, neće se ni udati…“

Ovo je komentar jednog mog poznanika za jednu ženu. Snažnu, pametnu, samostalnu ženu, koja je svoj život posvetila nauci i karijeri i koja je veoma uspješna u tome što radi. Slušam, šutim i razmišljam. Rekla bih nešto, ali šta? Šta reći na ovakav komentar, s ovakvom dozom sažaljenja, o ženi kojoj treba zavidjeti, a ne žaliti je?

Žalimo ženu koja ima sve osim braka i porodice. Ne žalimo onu koja nema ništa osim toga.

Da se razumijemo, ja jesam za brak i porodicu. Ja jesam za dom i djecu, ali zar je to jedini način da ženin život bude ispunjen? Zar to što je sama znači i da je nesretna i jadna?

Kakva su to pravila? Kakvi standardi? Zar žena nema pravo da se odluči na karijeru? Zar nema pravo da se odluči na slobodu, pa i samoću ako joj je volja. Zar to odmah znači da nešto s njom nije u redu? Nisu bitni svi njeni drugi uspjesi, nije bitan njen status, pozicija, novac. Ništa. Nije se udala, nije rodila djecu i jadna je. Oni fini je žale, suosjećaju se s njenom teškom sudbinom, oni manje fine je osuđuju i traže razloge zašto je sama. Pa tako je čudakinja, ista neka zadrta tetka iz trinaestog koljena koja se također nije udavala. Slomio joj neki momak srce i otad je zamrzila muški rod ili još vene za njim. Previše se “puhala“, niko za nju nije bio dovoljno dobar i zato je ostala sama. Razloga je milijun, samo nitko nikad neće reći da je to bio njen izbor jer otkud ženi pravo da pravi takve izbore? Zar da žena koja je predodređena za rađanje bira karijeru i da tako ispuni svoj život. Ne, nikako. I niko neće ni u snu reći da je možda sretna baš takva.

Da sama liježe u postelju i budi se, ali da je sretna. Ne, žena ne može biti sama i sretna. Ili je čudakinja ili je luđakinja ili jadnica. Neće nitko reći ni da je sama jer nije htjela pošto poto da se uda. Jer je čekala onog pravog koji nije došao. Jer je radije birala da bude sama nego s bilo kim samo da bi ispunila očekivanja okoline. Samo da bi se uklopila i uradila ono što se očekuje od nje. Ne, ni to nije moguće. Ako ne nađeš onog za kojeg si sigurna da želiš s njim provesti ostatak svog života najkasnije do tridesetih, onda uzmi šta se nudi. Spusti kriterije i prihvati ponuđeno. Ili ćeš ostati sama. A ako ostaneš sama dobit ćeš etiketu ili jadnice ili čudakinje. Ili oboje. Pa ti izvoli.

Opet kažem, jesam za brak, porodicu i djecu. Ali ne po svaku cijenu. Ne samo zbog toga da bih ispunila ono što se od mene očekuje. Ne samo zbog toga da bi moje tetke i strine bile zadovoljne i sretne. Jer znate šta, žena i sama može biti sretna. Ne znam tko vam je rekao da se žena mora ostvariti kao supruga i majka da bi bila sretna, ali slagao vas je. Možda je to najjednostavniji način, ali nije jedini. Žena isto tako može biti sretna i ispunjena gradeći svoju karijeru. Može ona i sama koračati sasvim sretno i ispunjeno. Može se radovati novom danu i ako se ne budi ni pored koga. Isto kao što ona koja nije sama može biti nesretna. Jer koliko je nesretnih žena koje imaju brak i porodicu, ali njih ne žalite. One nisu ni jadnice, ni čudakinje. One su ispunile ono što se od njih traži. One nisu same. One ne stare same. To kakav im je život nije bitno.

Ali je bitno kakav je život one žene koja ima uspješnu karijeru, a nema muža. Ona je na tapeti vaših zanimanja i osuda. Jer kad si žena na ovom Balkanu, moraš raditi ono što se očekuje od tebe. Nije bitna tvoja volja, ni tvoj izbor. Kakav izbor? Ženi na Balkanu nije dato pravo izbora. Radi ono što se očekuje od tebe. Budi ono što misle da trebaš biti. Nije bitan tvoj razvoj. Nisi bitna ti. A samo rijetke uspiju da budu i dobre supruge i majke i uspješne u svom poslu. Jer i tad im traže dlaku u jajetu. I tad im zamjere i na karijeri i na porodici. Jedini način da te puste na miru jeste da se povinuješ njihovoj volji i da se ne izdvajaš. Ne podiži svoj glas. Ne izgovaraj svoje želje. Ne koračaj ka njima, već živi od danas do sutra. Budi nesretna i nezadovoljna, ali šuti i trpi i pustit će te na miru. Okrenut će glavu i od tebe o od tvoje nesreće. Sve drugo se ne prašta.

Ilda Dedić

Komentari