Osjećaj krivnje…

Postoji ta sorta ljudi koji će pljunuti na tvoju dušu, na tvoju dobrotu. Još će se ponašati kao da si ti njima nanijela bol, kao da ti od njih moraš tražiti oproštaj. Nabit će ti takav osjećaj krivnje da je jedino o čemu si sposobna razmišljati je u čemu si ti pogriješila.

Jesi li rekla krivu riječ, jesi li nešto krivo napravila, jesi li možda kojim slučajem ga krivo pogledala.

Za ništa drugo ti u toj tvojoj glavi nakon toga nije ostalo mjesta. Mučiš se, patiš, preispituješ svoje postupke. A sve to zbog prepotentnih egoista koji misle da je cijeli svijet njihov. Da su jedino oni u pravu. Takvi ljudi smatraju da imaju svako pravo gaziti po tebi, po tvojim osjećajima, tvojoj duši, tvojoj dobroti. Njima nije važno hoćeš li ti zbog toga dobiti osjećaj manje vrijednosti, hoćeš li se osjetiti kriva za nešto. Njima nije važno ništa osim njih samih.

Nitko nema pravo gaziti po tebi. Nitko! Jednom kad si to dopustiš, gaženju i manipuliranju nema kraja (da, oni su jako dobri manipulatori). Jednom kad si dopustiš da ti takva sorta ljudi nabije osjećaj krivnje, tog osjećaja se ne možeš riješiti danima, tjednima, mjesecima……. Prestaneš biti sigurna u sebe, u cijelo svoje postojanje, u cijelu svoju bit, u ono što jesi.

Tu počinje tvoja noćna mora. Da bi zadovoljila nekoga ko te gazi, raditi ćeš sve svašta, sve što on poželi, samo da bi njega usrećila. Ali što god ti napravila neće biti ni dovoljno ni dobro da bi on bio zadovoljan. Takve osobe su nezadovoljne samim sobom ma cijelim svijetom, i ništa, ali baš ništa ih ne može zadovoljiti.

Pa su našli gaziti tebe, ne nogom, već riječima, djelima, zahtjevima i koječim drugim. ne biraju načine kojima će te povrijediti, jer njima ti zapravo ne značiš ništa, osim sredstva da bi se oni osjećali bolje. Ti si za njih stvar, ne osoba. Tražiti će od tebe svašta na tako suptilan način, da ih nećeš moći odbiti, i kad to i napraviš, opet neće biti dobro. Bilo kakva sitnica će biti kriva, naći će bilo kakav prigovor, samo da te ubiju u pojam.

Neznam rade li oni to svjesno ili su toliko puni sebe da su nesvjesni drugih ljudi oko sebe, tuđih osjećaja. Ali znam da ti treba neko vrijeme da bi prepoznali takvu sortu ljudi. Nažalost, ne piše im na čelu kakvi su. Kad u njihovom ponašanju prepoznate sve ovo, dajte petama vjetra.

Mislite na sebe, inače će vas prožvakati i ispljunuti ljušturu od vas. Neće ostati ništa od one osobe kakva ste bili, jer takvo ponašanje prema nama ostavlja duboki trag na nama.

Znate, niti jedan osjećaj krivnje nije dobar ni zdrav. Ni onaj kojeg samo osjetite zbog nekih svojih demona. A kamoli da vam osjećaj krivnje nabija osoba kojoj nije stalo do nikoga osim do samog sebe!

Kristina Jelenčić

Comments

komentari

Novo s Bibliomanije...