Pain killer…

Dođu tako meni (i vama) oblaci kojima se svi raduju (jer će da bude paradajza ako padne kiše), a sa njima dolazi i sparina i moja meteoropatska glavobolja. Ne znam kako vi, ni kako je kod vas, ali kod mene i na mene svaka prirodna pojava utječe do krajnjih granica. Hoćeš od Mjeseca i njegovih nesanica, hoćeš od Sunca i njegove vrućine, pa sve do ovih divnih glavobolja koje me ubijaju već godinama. Slobodno mogu konstatirati kako sam „zaspinata“ poput ove spiner novotarije (iz devedesetih) koja je zaludjela cijeli svijet.

Pokušavala sam sve. Od meditacije do vježbe disanja. Homeopatije i nadri liječenja. Sklanjanja, klanjanja, skakanja i plakanja. I ništa. Ništa nije pomoglo. Osim tableta protiv bolova. I to prekomjernih doza, naravno. „Samo da si olakšam barem na kratko, barem na tren. Da uhvatim barem jedan maleni udah, onako pošteno, punim plućima“-bilo je moje opravdanje. I mogu reći da je to moje „tableto-tamananje“ tada imalo efekta i logike. Dišem, živim, radim, a kada krene samo trc boli odmah hop hop po tableticu, malo vodice i za pola sata boli više nema. I tako svaki dan. Navlakuša? Najvjerojatnije. Ovisnost? Kako se uzme.

Skužio moj muž da se table samo prazne, a nove tablete naručuju, pa konstatira on meni cijelu situaciju onako muški „Jel’ ti mala, da nisi ti tablete zamijenila sa kikirikijem?“. „Nisam. I opet mi nije dobro. Ubija me vrijeme:“-kažem ja i nastavljam piljiti u jedan od mojih aparata (koje moj čovjek baš i ne voli). Naravno, slično meni nastavila sam u istom tom nadrkanom tonu „I nisam sve popila imaš gore još jednu ako te bole leđa. I da znaš i ti bi trebao smanjiti te tablete, a ne mene kriviti kako sam ti opet sve popila. Ja sam meteoropata i imam problema s vremenom“-jbg, napad je u braku najčešće najbolja obrana-pogotovo kada imaš bilo kakvu, pa čak i ovako banalnu dijagnozu zvanu „smeta me vrijeme“. Moram li pisati kako sam izazvala (onako pravo, pravo ženski) raspravu koja je prerasla u svađu iz koje se rodila nova glavobolja? Ne moram, zar ne? Toliko je očit rasplet, zaplet (rasplet drugi, drugi rasplet ni na pomolu) da nema potrebe gubiti vrijeme na objašnjavanje. Uglavnom, popila sam ja i tu zadnju tabletu protiv bolova. A, njega ostavila da se pati s križoboljom. „E, neka te boli, jer i mene boli glava zbog tebe sad!“-pobjedonosno završih raspravu i zapalih put apoteke. Treba tableta, nema da prifali. A sa njima i dobrih izgovora zašto ih treba popiti. Kao recimo tada izgovor „zbog tebe“. Zlata vrijede ako su dobri.

Pila sam tablete svakodnevno. Za svaki klinac. Za svaku krivu stranu u koju bih pogledala. Jer me je boljelo sve. Oko, uho i svaka kost. Vrh glave i vrhovi kose. Ruke, noge, dupe. Nokti, prsti i onaj mali prst na nozi. Za svaku bol, trebala sam popiti alkohol. I to onaj iz apoteke, jer bi šteta bila manja od svih tih supstanci koje sam unašala u sebe kroz tablete protiv bolova. Da meteoropata sam, da imam migrene, ali isto tako ne nosim naočale već punih petnaest godina, a trebala bih. Isto tako piljim u te sve aparate (koje moj čovjek i dalje baš ne voli) svakodnevno i po više od nekoliko sati. Isto tako sam pod stresom. Isto tako sam i u žalosti. Isto tako bih htjela i na Mars, ali jebi ga. Rekao bi moj tata „Prečera ga Danilo!“ i „Smanji tu ribu!“-kada bih objašnjavala zašto gutam te tablete. Lagala sam druge, da bih lagala sebe. Pila sam tablete, jer sam bila koza. Da sam pila samo kada me nešto uistinu boljelo nikome ništa, popiješ tabletu i hajde bok, čekaš da počne djelovati. Ovako sam samo spinala sama sebe i gutala to sranje. Do onog trenutka dok se fakat ne zapitaš „jesi li za fakat prečerao Danilo?“ gutaš tablete i dalje. Ovisan si i dalje. Želiš sve više, a opravdanja imaš kao šipak koštica, za svakog po jedno da ne prifali.

Kada sam prestala gutati u enormnim količinama ta govna iskreno ne znam. I ovog tjedna se navukla sparina, došuljale se migrene, čak mi je i vena pukla na očigled u nozi, ali ne gutačim tablete, popila sam samo jednu i to je to. I onda kažu-ovisnost. Ma, kakva ovisnost samo sam si napravila još veću rupu u želucu i placebo efekt-kao klinci koji tik-tak gutaju s vodom. Kada opaka migrena krene, kresnem je ja da se ne lažemo, ali za ovo ostalo stisnem zube i pravim se da se ne poznajem. Iako nije ni to loše, upoznaš se s vremena na vrijeme, jel’ kad se praviš tako stranac, tošo sam prema sebi. Da sam tada znala što znam danas o svim tim pejn kilerima ne bih popila niti jedan, ali sada je kasno-posljedice se osjete na želucu. Zato ukoliko imate istih problema, ostavite se tih govana i uštipnite se za rit, jer će vas onda boljeti guzica, a ne glava. Imalo porazgovarajte s nekime tko vas voli i poznaje, možda ste i vi u blues raspoloženju kojemu ste pripisivali sve i svašta kao što sam ja. Možda samo trebate malo više mira i podrške, a ne ovakva govna.

JAKO SAM SI DANAS PAMETNA VAM ŠALJE PUSU!

Iva Matijaško Degač


Iva Matijaško Degač

Rođena u gradu na četiri rijeke u kojemu živi i biva do dana današnjeg. Vječni anarhista, reformista, buntovnik – i to sve u ženskom rodu. Mačkarica i veliki prijatelj životinja, te pokojeg čovjeka. Voli prirodu, cvijeće i dobar stari r’n’r. Pisanjem se bavi od rane dobi, ali vrlo brzo lijepo izražavanje mijenja uličnim govorom,  jer po njoj “lijepe riječi su za djevice i malu djecu, a ja nisam niti jedno od toga dvoje odavna” – koliko ima istine u tome prepušta vama, jer malo tko uistinu ima pristupa njezinom biću, duši i pojavi. Škorpion po horoskopu koji dugo pamti, brzopotezna na jeziku i veliki ljubitelj ironije. Ona je Iva i ona je naša La Femme.

Comments

komentari

Protected by Copyscape