Moram ja sve, ali isto tako ne moram ja ništa!

Od kad znam za sebe, imam taj ritual. Dok pijem jutarnju kavu, moje misli lutaju zamišljenim rokovnikom, polako pregledavajući ispisane stranice i obveze koje su zapisane u njemu.

Popis je podugačak a zadaci obilježeni različitim bojama. Plava boja označava stvari koje moram napraviti, ali ih mogu prebaciti za sutra i crvena boja koja doslovno treperi na stranici poput policijske sirene i koju nikako ne mogu izbjeći – one obveze koje moram napraviti u tom danu. Moram peglati, oribati kupaonicu, napraviti ručak, moram vratiti knjigu u knjižnicu, oribati mikrovalnu i staviti veš na pranje. Očigledno da kavu s Tamarom moram opet, po tko zna koji put, pomaknuti na neki drugi dan, jer očito neću sve stići.

Odakle mi taj obrazac ponašanja? Odakle ta nepotrebna potreba da sve moram?

Vjerojatno od neprestanog gledanja istog obrasca koje je moja mama radila i koja je više vremena provela nakon dolaska s posla u kuhinji, za daskom za peglanje ili ribajući nepostojeću prašinu sa svakog namještaja koji je postojao u kući.

Nedavno sam joj rekla kako mi je prvo pamćenje nje bilo otvaranje božićnog poklona s tatom dok je ona spavala na kauču. Jer vidite, kod nas nije prošao niti jedan veći praznik a da je ona stvarno bila s nama. Uvijek je bila podložna stvarima. Bila je žena, i još uvijek je, koja nije znala što bi prije- uzela kuhaču ili metlu u ruke, oribala kupatilo koje je ionako bilo čisto, napravila ručak i naravno kolače, a ne daj bože da se i tada nisu oprali svi prozori u kući i oprale zavjese. Jer što bi gosti rekli u kakvu ih kuću dovodi?! Kada je napokon bila gotova i kada bi gosti otišli, umjesto da se podruži sa mnom i sestrom često bi od iscrpljenosti legla na isti onaj kauč uz koji je uvijek pamtim i zaspala.

Znam da se ovako na prvu čini da se nije brinula o nama ili da nas nije voljela. Ali je. Samo je imala tu veliku manu da joj je sve bilo manje važnije od čistoće u kući. Važnija su joj bila mišljenja društva i komentari da li joj je kuća u redu. Da li ima prašine na namještaju, neopranog suđa u sudoperu, zgužvanih zavjesa na prozoru. Uvijek je vrtjela taj obrazac da sve mora, ne obazirući se na sebe i svoje prohtjeve i želje. Godinama sam pratila kako je sebe stavljala u drugi plan, postajući rob kuće koji joj nikada nije vratio niti jednom uslugom.

I dok sam ispijala svoju drugu kavu, shvatila sam da isti obrazac ponašanja imam i ja. Moja djeca isto gledaju iscrpljenu mamu kako svakodnevno nakon dolaska s posla, ne zna što bi i gdje bi prije. Zato sam rekla čvrsto sebi, ne i danas. Danas ću pokidati zamišljene stranice kreirane u glavi, odbaciti svakodnevni obrazac ponašanja i po prvi put prepustiti se mazohisti u sebi i jednostavno uživati u trenutku.

Jer ako ne želim ja danas ne moram ništa.

Ne moram biti kopija mame koja je više vremena provela ribajući kuću do savršenosti. Ne moram biti rob stvarima pokazujući neugodu ako ništa ne radim ili se ispričavajući ako me ulove da sam sjela na pet minuta.

Ono što ja moram je biti najbolja mama i osoba koja je ponosna na samu sebe. Osoba koju nije briga što je čeka neoprano suđu u sudoperu, nekoliko neopranih ili neopeglanih majci, pokoji sloj prašine na televizoru sve dok joj djeca skupljaju uspomene koje će trajati. Uspomene na mamu koja je bila zadovoljna životom a ne iscrpljena njime. Uspomene na ženu koja je uživala u svakom mogućem trenutku i koja im je pokazala kako da i oni sami uživaju u ovom kratkom životu.

Tako da da, dan je tek započeo i ja ne moram ništa. Al prvo ću ipak otići na onu dogovorenu kavu s Tamarom.

Ana Čaić Blažević


Ana Čaić Blažević

Pozdrav svima! Moje ime je Ana i upravo čitate moj osvrt. Veliki mi je san osvojiti zgoditak na lotu- kad nemam neku bogatu tetu-  i otvoriti mali book shop gdje bi svoju ljubav prema knjigama dijelila sa malim i velikim čitateljima. Dok se to ne ostvari, uživam u vlastitom kutku koji sam stvorila u domu, ispijajući kavu i čitajući velike količine knjiga koje rado dijelim sa svojim prijateljima. Moje osvrte možete pročitati u kolumni Čitajmo zajedno a možete me i popratiti i na  FB stranici i blogu Bibliomanija. Svi ste dobrodošli! <3

Comments

komentari

Protected by Copyscape