O fortuna

Iza mene je tjedan svakakav samo ne lijep. I baš zato želim ovoga puta samo o lijepim stvarima.

A lijep, prelijep bio je crni labrador jutros u ZET-ovom tramvaju. Preslatki ogromni meki crni jastučići na šapama mu (vidjeh kad je legao na pod tramvaja uz gazdaričine noge), i predivan pseće dobri i pseće vjerni pogled upućen vlasnici… Vodi on svoju tetu po svijetu. Max. Ljepotan i dobrica. Doslovno svi oko njega su ga mazili po glavici a on uživao. Tako me raznježio.

Lijepo je bilo i što poništavač karata u busu Bistra – ZG nije radio, pa sam si uštedjela 8 kn. Kuna po kuna – palača. Ili barem pogača.

Ljepota mi bijaše i trošenje oko 250 kn u knjižari “Planetopija” u Ilici. Kupih par prekrasnih knjiga sebi, kćerki i prijateljici. Sad sjedim u centru ZG-a i oduševljeno promatram kupljene knjige.

Divno je i ovo opušteno boravljenje na katu McDonald’s-a u Jurišićevoj – pišem vama i sebi, puštam naakumulirani stres da kao seoski potočić polako ali sigurno istječe iz mene. Pojedoh chickenburger i male krumpiriće, popih čaj, s užitkom iščitavam inspiracijske kartice L. Hay i R. Holdena. Sretna sam i smirena.

Lijep je osjećaj prelistavati dirljivu knjigu “Čudo” (“Wonder”) autorice R. J. Palacio, koju kupih mojoj empatičnoj kćeri (o dječaku koji zbog deformacije lica nije išao u školu u niže razrede, te kreće u školu u 5. razredu) (i moja Ena-Lora će na jesen u 5. razred), a naravno ja ću je odmah danas prva pročitati. U jednom dahu, ne da slutim nego već znam, jer “gutačica knjiga” sam.

Napreskokce “šetam” kroz knjigu “Magic Wood” (podnaslova “Jednostavnost života”), zbirku tekstova dobivenih od svjetlosnih, šumskih bića, vila, koje je zapisala M. Šamarinac. Knjiga govori, citiram, “o hrabrosti potrebnoj da bi se živjelo i o sreći koja iz toga proizlazi”, i to je još jedna današnja ljepota, dar meni od života. Jedva čekam čitati sve to. Nisam si valjda od veljače kupila knjigu, stoga je iščekivanje ogromno.

Danas je dan za lijepe stvari. Dan pomaka. Kako kaže pisac Robert Holden, “Shift happens!” (“Pomaci se događaju!”) i “Holy Shift!” (“Sveti pomak!”). Danas odlučih ubuduće živjeti što više ljepote. Živjeti ljepotu, disati je, pisati je, dijeliti ljepotu.

Tekst je nevelik i neinvazivan, ležeran, ljetni, anti-stresan. Držimo se lijepoga. Pripremajmo se za sve ljepše, za najljepše. Samo to zaslužujemo. Ne pristajmo više ni na što nelijepo. Lijepi ljetni pozdravi od Osječanke u Zagrebu. Imam ZG rad, i odoh u opuštenu šetnjicu kroz grad.

Lidija Matorić

Mi smo redakcija APortala a vi čitate članak s našom preporukom 🙂

Komentari