Dugo sam ju pratila, progutala sam obje njene knjige i potajno maštala da ću je jednom upoznati. A onda je svemir, kako već to samo on zna, u svojoj veličanstvenosti tako posložio kockice, da sada pred vama stoji njen prvi intervju za APortal. Još jedan dokaz da nemoguće jednostavno ne postoji, za nemoguće treba samo malo više vremena, kako se znam često našaliti. Ona je mlada i prelijepa i toliko mi slična da mi je neopisivo drago pisati o njoj.

Vršnjakinje, zaljubljene u pisanu riječ, srele su se zbog i putem pisane riječi i počele graditi svoj prijateljski put. Mnogo puta sam čitajući njene statuse, shvaćala zašto mi se ne ostvaruju stvari koje želim. Shvatila sam da sam bila rob svog ega. Sjećam se da sam njenu knjigu “J..e li vas ego?” pročitala u manje od sat vremena, između dva sastanka koji su bili promašaji, i tog dana odlučila da ću nešto u svom životu promijeniti. Pojma nisam imala ni što ni kako, ali znala sam da niti je slučajno ta knjiga u točno tom trenutku ušla u moj život, niti je Ingrid slučajno postala moja omiljena autorica, čiji su mi statusi često davali odgovore na pitanja, koja nisam ni znala da imam.

Nadam se da do sada već znate da je ona Bestseller autorica, iza koje su već dvije mega uspješnice, uz “J..e li vas ego?” koju sam već spomenula i “Knjiga za divlju ženu” koja je po mom skromnom mišljenju – must read – za svaku ženu. Blogerica, čije tekstove prenose mnogi portali diljem regije, osobito mi je draga zbog svojih inspirativnih citata. No ona je prije svega prelijepa i vrlo emotivna mlada žena, jedna prelijepa duša koju sam otkrila zahvaljujući Facebook stranici Čitaj knjigu i totalno se zaljubila u njen stil, pitkost i iskrenost s kojom piše. Jedna jedina i neponovljiva – Ingrid Divković.

Sve djevojčice maštaju, pretpostavljam da ste i vi kao dijete maštali. Čega se sjećate kao neke svoje dječje maštarije koja Vas prati kroz život?

Ah, puno je dječjih maštarija prošlo kroz moju glavu, ponekad mi se čini kao da nisu ni prestale, samo su se malo racionalnije preraspodijelile i intenzivirale tako da opstanu i sada kada sam naizgled odrasla. Maštarije koje se sjećam kao da je bila jučer to je da sam oduvijek maštala da ću lutati svijetom i pisati. Zamišljala sam knjige u svojim rukama, stare, do vrha ispisane dnevnike, tu neku retro bubu, velike kofere, fotoaparat i opet knjige.

Kako zamišljate svoj život u daljoj budućnosti? Imate li čvrste planove ili puštate da Vas život nosi?

Dakako da imam čvrstih planova no oni nisu nešto za što se lovim, puštam da me uz realne životne planove nosi i rijeka života koja nerijetko odluči najbolje i koja mi, kada se probudim u oblaku sumnje potvrdi da sam tu gdje sam trebala biti i da idem baš tamo gdje moram i na koncu želim.

Kakav je Vaš stav o feminizmu?
Nemam poseban stav prema feminizmu niti bilo kojoj drugoj ideologiji ili pokretu ali se zalažem za borbu protiv spolne i/ili bilo koje druge nejednakosti.

Da li ljubav boli?

Boli nas samo ono što nemamo a mislimo da imamo, dakle ukoliko nas ljubav boli znači da žudimo za njome, a ako je tu, u nama, onda boli nema, ili ako je bila, nestaje.

Da li ste skloni žrtvovati se za nekoga ili nešto i do koje mjere?

Dakako da jesam. Spremna sam, no ne na način da time ugrozim ili uništim sebe već na način da „žrtvom“ koju sam odabrala usrećim nekoga ne umanjujući time svoju vlastitu sreću. Žrtva se u tom slučaju ne mora odražavati samo za dobrobit druge osobe već i na naš cjelokupni život. Mišljenja sam da ponekad moramo žrtvovati malo da bi osjetili ili ostvarili puno. To je na koncu ravnoteža svijeta i nas samih u koju vjerujem.

Kako gledate na moderne životne trendove? Jeste ih skloni slijediti ili idete nekim samo svojim putem?

Mislim da je glupo odgovarati na to pitanje vlastitim stavom. Neka vam kao odgovor posluže moja učinjena djela, moje knjige, na koncu moje riječi koje svakodnevno dijelim sa Vama. Oni najbolje pokazuju i dokazuju slijedim li druge ili pak koračam nekim svojim putem…

Politika i stanje u državi nisu idealni. Da li promišljate o tome ili ste se stavili u samoizolaciju?

Dakako da promišljam, no ne na način da o tome monologiziram, kritiziram, filozofiram i slično. Mislim da je na našim prostorima dovoljno onih koji su gladni takve društvene aktivnosti (čitaj monologiziranja o svemu i svačemu!) i koji osjećaju kao vlastitu dužnost to da javno promišljaju o tome kako stanje jest ili još i bolje, kakvo bi stanje u državi po njihovu mišljenju trebalo biti. Ja sam osobno stava da svemu onome čemu pridajemo pažnju i energiju raste, i time ukoliko smo fokusirani na loše, samo loše i vidimo. Vrijedi i obratno dakako. I ja sam na toj, reklo bi se, obratnoj, drugoj strani.

Vjerujete li u čuda?

Ne samo da vjerujem već i svjedočim njima.

Kako se snalazite u kućanskim poslovima?

Snalazim se. Ne mogu reći da sam vrsna kućanica i da bi mogla druge ljude učiti kako se to radi ali da znam sve što treba znati jedna žena i to mi je dovoljno.

Kako se postaje dama? Kakva žena je za vas dama?

Mislim da je to pitanje posve individualno i da je nemoguće odgovoriti na njega na način da se zadovolje sva mišljenja. Ono što meni znači biti damom, nekome neće biti ni približno tome, no ono što mogu reći jest da meni pojam dame predstavlja žena koja je svjesna sebe, svojih dobrih i loših karakteritika i koja zna kako vladati istima. Za mene je dama žena koja hoda mekano, ali s nogama čvrsto na zemlji. Žena koja je jednostavna, pristojna, zahvalna, nepretenciozna, nježna i u svim svojim riječima i djelima – dosljedna.

Koliko Vas j…e ego?

Dovoljno da ga stavim na mjesto kada treba.

Koliko ste usidreni u mjestu gdje ste rođeni, koliko držite do običaja ili nekih obiteljskih tradicija? Koliko Vam je važan osjećaj pripadnosti?

Iako često naglašavam da je Rijeka moj rodni grad i mjesto gdje želim podignuti svoju djecu i osnovati obitelj, isto tako sam osoba koju ne drži mjesto. Po prirodi sam neki čudno osvješteni nomad, volim mijenjati mjesta i istraživati sebe u svijetu. Na kraju krajeva toliko puta sam se selila da mi osjećaj pripadnosti i nije nešto posebno naglašen, a čini se niti suđen.

Da imate sada na raspolaganju čašu votke, jednog brancina i 4 fete paškog sira, što biste napravili s time?

Nabavila bi još jednu bocu vina, pripremila još malo ribe i sira i pozvala prijatelje.

Kakav je Vaš stav o vjeri? Jeste li vjernik?

Ono što vam mogu reći jest da osjećam i da vjerujem. U život, u čovjeka, u ljubav, u Njega.

Jeste li ikad poželjeli biti sami na pustom otoku?

Dakako da jesam. Po prirodi sam veliki samotnjak i ne bi se bunila da završim sama na pustom otoku. Taman da pročitam par dobrih knjiga i napišem nešto. Dakle, ne dugo, desetak dana.

Da li ste timski igrač ili ste individualac?

Kako kada, no ako bi morala biti brutalno iskrena prema sebi onda bi rekla da sam oduvijek bila pravi individualac i da sam se dugo borila s time da postanem i timski igrač. Sudeći po onome čime se bavim, nisam uspjela 🙂

Koji dio dana Vam je najdraži?

Sumrak. I noć.

Gdje je Vaše idealno mjesto za život?

Upravo tu gdje sam sada.

Što mislite zašto postoji cvijeće?

Mislim da postoji iz istog razloga zbog kojeg postoje i ostale stvari. Zato da nas pouče da smo prolazni, da smo, kako je to netko divno rekao „samo treptaj leptirovih krila…“

U romantičnim odnosima, jeste li tipična žena ili tražite maksimalnu ravnopravnost?

Mislim sam nešto između toga. S jedne strane imam izraženu ranjivo-emotivnu žensku crtu, a druge strane imam vrlo jak karakter koji neminovno u svakom odnosu traži jednakost i ravnopravnost.

Mediji svih vrsta, uglavnom se obraćaju modnim i kozmetičkim savjetima, ženama koje rade u uredu od 8-16h. Što sa ženama koje rade u polju, sa stokom, koje su kućanice ili rade u tvornicama u 3 smjene? Jeste li im se ikada obratili ili napisali za njih nešto lijepo?

Kada razmišljam o svojim čitateljicama ne razmišljam na način koji mi otkriva čime se one bave u životu i što im osigurava egzistenciju i plaća račune, ono što pokušavam jest prijeći preko takvog poimanja osoba i prodrijeti u ljudsku dušu koja je za mene izvan radnog mjesta i vremena. Time moje pisanje postaje univerzalno i dolazi do srca osobe, a ne ostaje na povšini stvari koja nas dijeli na od-do.

Hvala ti Ingrid na ugodnom druženju i divnim tekstovima s kojima nas svakodnevno inspiriraš.

Marija Klasiček

Čitaj još...

Prije je ovdje pisalo što sve radim, gdje sam sve uspješna, ali uspjeh je relativan pojam zar ne?

Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.

Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂

Komentari